Naknada štete u slučaju raskida ugovora o specijalizaciji
USTAVNO PRAVO
Naknada štete u slučaju raskida ugovora o specijalizaciji
U slučaju raskida ugovora o specijalizaciji, zdravstvena ustanova u javnoj svojini ima pravo da potražuje jedino naknadu troškova specijalizacije koje je snosila saglasno preuzetim ugovornim obavezama (koji ne obuhvataju isplaćene zarade i naknade zarada), a ne i naknadu eventualne štete.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Iz odredaba važećeg člana 26. Pravilnika o stručnom usavršavanju Zdravstvenog centra Vranje, od 15. jula 2010. godine sledi da je zaposleni koji ne izvrši u potpunosti obavezu iz člana 25, dakle koji po završenoj specijalizaciji ne ostane na radu dvostruko duže od trajanja specijalizacije, ili koji svojom krivicom ne završi specijalizaciju u određenom roku ili je uopšte ne završi, ili u toku specijalizacije raskine radni odnos, dužan da Zdravstvenom centru nadoknadi štetu sa zakonskom kamatom. Šta obuhvata naknada štete zavisi od toga ko je osnivač zdravstvene ustanove sa kojom zaposleni zasniva radni odnos po prestanku radnog odnosa u tom zdravstvenom centru. Ako je novi poslodavac zaposlenom ustanova čiji je osnivač Republika Srbija, naknada štete obuhvata naknadu troškova dvosemestralne nastave, troškova upisa na specijalizaciju i drugih troškova koje je Zdravstveni centar imao. Ako osnivač novog poslodavca nije Republika Srbija, naknada štete podrazumeva, pored navedenih troškova, i naknadu neto zarade.
Prema odredbi člana 175. stav 8. važećeg Zakona o zdravstvenoj zaštiti, zdravstveni radnik, odnosno zdravstveni saradnik može da raskine ugovor kojim su uređena međusobna prava, obaveze i odgovornosti u vezi sa specijalizacijom, odnosno ugovor o radu sa zdravstvenom ustanovom u javnoj svojini, i pre isteka perioda u kome je dužan da ostane u radnom odnosu (a to je dvostruko duže od trajanja specijalizacije), uz obavezu da nadoknadi troškove specijalizacije, odnosno uže specijalizacije, koji ne obuhvataju iznos zarade i naknade zarade za vreme trajanja specijalizacije, odnosno uže specijalizacije. To znači da u slučaju raskida ugovora o specijalizaciji, odnosno ugovora o radu, zdravstvena ustanova u javnoj svojini ima pravo da potražuje jedino naknadu troškova specijalizacije koje je snosila saglasno preuzetim ugovornim obavezama (koji ne obuhvataju isplaćene zarade i naknade zarada), dakle, da joj se vrati ono što je dala u ispunjavanju ugovora, a ne i naknadu eventualne štete. Navedena zakonska odredba jednako se primenjuje na sve zdravstvene radnike i zdravstvene saradnike koji su u radnom odnosu u zdravstvenim ustanovama u javnoj svojini, to jest čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave.
Polazeći od navedenog, a s obzirom na to da je odredbama važećeg člana 26. Pravilnika uređena obaveza naknade štete zbog neispunjenja ugovornih obaveza, da se pod štetom smatraju troškovi specijalizacije i naknade neto zarade, s tim da obavezu naknade neto zarade nemaju oni koji novi radni odnos zasnivaju sa ustanovom čiji je osnivač Republika Srbija, Ustavni sud je ocenio da navedene odredbe Pravilnika nisu u saglasnosti sa odredbom člana 175. stav 8. Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
(Odluka Ustavnog suda Srbije, Uo. 115/19 od 3. XI 2022)