Pravo deteta da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi
PORODIČNO PRAVO
Pravo deteta da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi
Dete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi, a to pravo deteta može biti ograničeno samo sudskom odlukom, kada je to u najboljem interesu deteta.
I z o b r a z l o ž e n j a:
Odredbom člana 61. stav 1. Porodičnog zakona, propisano je da dete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi. Pravo deteta da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi može biti ograničeno samo sudskom odlukom kada je to u najboljem interesu deteta (stav 2). Smisao roditeljskog prava propisan je odredbom člana 67. istog Zakona tako što je roditeljsko pravo izvedeno iz dužnosti roditelja i postoji samo u meri koja je potrebna za zaštitu ličnosti, prava i interesa deteta. Svako je dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta u svim aktivnostima koje se tiču deteta, na osnovu odredbe člana 6. stav 1. Porodičnog zakona. U sporu za zaštitu prava deteta i u sporu za vršenje odnosno lišenje roditeljskog prava, sud je uvek dužan da se rukovodi najboljim interesom deteta, na osnovu odredbe člana 266. stav 1. istog Zakona.
U konkretnom slučaju maloletno dete parničnih stranaka, koje je niskog kalendarskog uzrasta, povereno je majci koja samostalno vrši roditeljsko pravo i sa detetom živi u Nemačkoj. Nadležni organ Nemačke je adresi stanovanja majke dodelio pravni status „zabrane informisanja“ zbog procene da postoji rizik od ponovnog vršenja nasilja u porodici. U najboljem interesu maloletnog deteta je da održava lični kontakt sa roditeljem sa kojim ne živi. Međutim, u konkretnom slučaju tuženi – protivtužilac živi u Srbiji a česta duga putovanja iz Nemačke u Srbiju nisu u najboljem interesu maloletnog deteta jer remete njegovu svakodnevnu životnu rutinu koja je, u uzrastu niskog kalendarskog uzrasta u kom je dete sada, od bitnog značaja za pravilan razvoj. Tuženi međutim, svakako ima mogućnost da se obrati nadležnoj službi u Nemačkoj, radi ostvarenja kontakata sa detetom, pa su, s tim u vezi, neosnovani navodi njegove revizije da ga je sud pobijanom odlukom, zapravo lišio roditeljskog prava. Suprotno tome, ponašanje tuženog-protivtužioca je bilo razlog zbog kog je on oglašen krivim za krivična dela oduzimanje maloletnog lica i nasilje u porodici, a zbog čega je procenjeno postojanje rizika od ponovnog vršenja nasilja. Kod takvog stanja stvari, sada je u najboljem interesu maloletnog deteta da lične odnose sa ocem (revidentom), održava na način određen pobijanom odlukom, pa se navodima revizije revidenta neosnovano pobija pravilnost primene materijalnog prava.
(Presuda Vrhovnog suda, Rev. 17671/23 od 13. IX 2023)