Category Archives for "11"

MOGUĆNOSTI I TRENDOVI PRIMENE VEŠTAČKE INTELIGENCIJE U PRAVOSUĐU

TEMA BROJA

PROCESNO PRAVO

UDK: 004.8:347.95

MOGUĆNOSTI I TRENDOVI PRIMENE VEŠTAČKE INTELIGENCIJE U PRAVOSUĐU
* Ana Toskić Cvetinović, LL.M, izvršna direktorka, Partneri Srbija.

Rezime: Primena informacionih tehnologija u pravosuđu započela je još sredinom dvadesetog veka, usled potrebe za unapređenjem efikasnosti sudskih postupaka, ali i ujednačavanjem sudske prakse i povećanjem pravne predvidivosti. Krajem 20. i početkom 21. veka, razvijen je koncept predvidive pravde (eng. Predictive Justice), koji podrazumeva mogućnost predviđanja ishoda sudskog postupka, ili neke njegove faze, primenom matematičkih algoritama zasnovanih na obradi velikog obima dostupnih podataka, odnosno prethodnih odluka. Poslednje dve decenije, ubrzani razvoj veštačke inteligencije doveo je da se ovi sistemi sve više koriste i u pravosuđu, pa se danas u pojedinim pravnim sistemima uveliko primenjuju u različitim fazama sudskih postupaka. Međutim, ovakva primena donosi i nove rizike po prava građana, uključujući i zabranu diskriminacije, zaštitu podataka o ličnosti, pravo na pravično suđenje, i pravo na pravnu pomoć.
Međunarodne organizacije, ali i pojedine nacionalne jurisdikcije, poslednjih godina intenzivno rade da razvoju smernica i normi koje bi trebalo da adresiraju rizike primene veštačke inteligencije uopšte, a neki od tih dokumenata osvrću se i na posebne rizike primene VI u pravosuđu.
Stoga ovaj rad nastoji da istraži mogućnosti i izazove primene veštačke inteligencije u pravosuđu. U svom prvom delu, rad daje pojašnjenja osnovnih pojmova relevantnih za razumevanje mogućnosti primene veštačke inteligencije u pravosuđu, kao i pregled relevantnog međunarodnog pravnog okvira, pre svega u kontekstu Saveta Evrope i Evropske unije. Takođe, u radu su predstavljena uporedna iskustva u primeni veštačke inteligencije u pravosuđu, kao i izazovi koji su prilikom ove primene do sada uočeni, pre svega u pogledu rizika po ljudska prava i slobode. U radu se zaključuje da se uvođenju VI pristupa sa velikim oprezom, uz poštovanje najviših etičkih, tehničkih i standarda zaštite ljudskih prava, te da je pri razmatranju uvođenja jednog ovakvog sistema neophodno preduzeti niz regulatornih, edukativnih, i tehničkih intervencija koje bi postavile osnove za adekvatnu i svrsishodnu primenu VI.
Ključne reči:mašinsko učenje, veštačka inteligencija, predvidiva pravda, zaštita podataka o ličnosti.

Ocjena dokaza u krivičnom postupku

SUDSKA PRAKSA BOSNE I HERCEGOVINE

Ocjena dokaza u krivičnom postupku
Nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda kada su redovni sudovi za svoje odluke dali detaljno, jasno i argumentovano obrazloženje u pogledu ocjene izvedenih dokaza i njihove pravne valjanosti i zakonitosti, te kada nema elemenata koji bi ukazivali na to da je dokazni postupak zlouptrijebljen na štetu apelanata. Osim toga, Ustavni sud zaključuje da navodima apelanata nije dovedeno u pitanje njihovo pravo na odbranu.

Rešavanje o zahtevu stranke da se poslodavac obaveže da uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje

USTAVNO PRAVO

Rešavanje o zahtevu stranke da se poslodavac obaveže da uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje

Parnični sudovi su nadležni za rešavanje o zahtevu tužioca da se poslodavac obaveže da u njegovu korist uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, kao deo zarade, a koji nisu uplaćeni.

Dozvoljenost revizije u radnom sporu

USTAVNO PRAVO

Dozvoljenost revizije u radnom sporu

Stanovište Vrhovnog kasacionog suda o (ne)dozvoljenosti revizije izjavljene protiv preinačujuće drugostepene presude donete u radnom sporu nije zasnovano na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju merodavnog procesnog zakona.

LENIS PROTIV GRČKE

EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA

LENIS PROTIV GRČKE
(Predstavka broj: 47833/20)
31. 8. 2023.

Podnosilac zahteva je Amvrosios-Atanasios Lenis, grčki državljanin. U vreme događaja bio je mitropolit Grčke pravoslavne crkve za Kalavritu i Ejaliju. U to vreme grčki parlament je trebao raspravljati o nacrtu zakona kojim se uvodi građanska zajednica istopolnih parova.
Podnosilac predstavke je 4. decembra 2015. godine na svom ličnom blogu objavio članak u kojem je opisao homoseksualizam kao “društveni zločin”, “greh”, a homoseksualce nazvao “ološem društva”, “neispravnim”, “duševnim bolesnicima” te pozvao ljude da pljuju po njima. Tekst je prenelo nekoliko web stranica, medijskih kuća i društvene mreže.
Nekoliko dana kasnije objavio je članak na svom ličnom blogu pod naslovom “Da razjasnimo stvari – Volite grešnika, ali nosite se sa grehom”. U njemu je pojasnio da njegov prethodni članak nije bio podsticanje na nasilje, te da crkva osuđuje greh, ali moli za grešnike. Istakao je da je njegov članak ciljao na političare koji, ne pitajući birače, pokušavaju legalizovati “nemoral u svom najodvratnijem obliku”. Izraz „pljunuti na njih“ korišćen je metaforički u smislu „prezirite ih“.
Zbog objave prvog članka protiv g. Lenisa je podignuta optužnica za javno podsticanje na nasilje ili mržnju prema osobama zbog njihove seksualne orijentacije, te zbog zloupotrebe crkvenog položaja. Prvostepeni sud ga je oslobodio po svim tačkama optužnice, ocenivši da su njegove izjave ciljale na članove parlamenta, a ne na homoseksualne osobe.
Nakon žalbi javnih tužilaca Ejalije i Patrasa, žalbeni sud ga je proglasio krivim. Osuđen je na sedam meseci zatvora, uslovno na tri godine i naloženo je da plati troškove postupka od 240 evra. Žalbeni sud je posebnu važnost pridao redovničkoj službi koju je vršio g. Lenis, kojeg je njegova zajednica sledila i poštovala. Stoga je utvrdio da njegovi stavovi mogu izazvati diskriminaciju i mržnju prema homoseksualcima.
Podnosilac predstavke se žalio da je krivičnom osudom zbog objave članka na svom ličnom blogu povređena njegova sloboda izražavanja zaštićena članom 10. Konvencije.

Odluka Suda
Sud se složio sa zaključcima grčkih sudova da se većina primedbi gospodina Lenisa odnosila na homoseksualce uopšteno. Smatrao je da su sudovi prethodno pažljivo procenili dokaze i uradili procenu proporcionalnosti koja je uzela u obzir pravo podnosioca predstavke na slobodu izražavanja. Takođe je zaključio da njegova prava na slobodu izražavanja nisu prekršena, jer su njegovi stavovi mogli izazvati diskriminaciju i mržnju.
Ti su zaključci bili pojačani s tri faktora. Prvo, g. Lenis, viši službenik Grčke pravoslavne crkve, imao je moć da utiče ne samo na svoju zajednicu nego i na mnoge druge ljude koji su bili te vere, odnosno većinu grčkog stanovništva. Drugo, širio je primedbe na internetu, što je njegovu poruku učinilo lako dostupnom. Treće, njegovi komentari su bili usmereni na homoseksualce i Sud je već utvrdio da polne i seksualne manjine zahtevaju posebnu zaštitu od govora mržnje i diskriminacije zbog marginalizacija i viktimizacija kojima su i dalje bili podvrgnuti. Takođe je primetio nizak nivo prihvatanja homoseksualnosti i položaja LGBTI osoba u nacionalnom kontekstu. Sud je naglasio da je diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije jednako ozbiljna kao i diskriminacija na osnovu rase, porekla ili boje kože.
Sud je ponovio da u slučajevima koji se tiču člana 10. Konvencije, član 17 (zabrana zloupotrebe prava) dolazi u obzir ako je odmah jasno da se izjavama pravo na slobodu izražavanja želi koristiti za ciljeve koji su jasno suprotni vrednostima koje Konvencija teži da promoviše. Iako kritika određenih stilova života na moralnoj ili verskoj osnovi nije sama po sebi izuzeta od zaštite prema članu 10. Konvencije, kada primedbe idu tako daleko da poriču LGBTI osobama njihovu ljudsku prirodu, a povezane su s podsticanjem na nasilje, tada se uključivanje člana 17. Konvencije mora razmotriti. S obzirom na prirodu i formulaciju izjava u članku, kontekst u kojem su objavljene, njihovu mogućnost da dovedu do štetnih posledica i razloge koje su utvrdili grčki sudovi, Sud je utvrdio da su izjave nastojale odvratiti član 10. Konvencije od njegove prave svrhe. Primedbe su se direktno odnosile na pitanje koje je bilo od velike važnosti u modernom vremenu evropskog društva – zaštita ljudskog dostojanstva i ljudske vrednosti bez obzira na njihovu polnu orijentaciju.
Sledom toga, Sud je utvrdio da je predstavka nespojiva ratione materiae s odredbama Konvencije i odbacio ju je.

 

X

Zaboravili ste lozinku?

Pridružite nam se