UDK: 340.12
ESTETIKA I PRAVO
Dr Dragan M. Mitrović, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu u penziji.
Rezime: Estetika pripada tradicionalnoj grani filozofije – aksiologiji, koja se zajedno sa etikom bavi vrednostima. Razlika između ove dve „podgrane“ aksiologije sastoji se u tome što se estetika bavi umetnošću kao posebnim oblikom ljudskog stvaralaštva, tj. pojmovima lepog i skladnog, što nije slučaj sa etikom koja se bavi izučavanjem morala, tj. pojmovima dobrog i ispravnog. Može se ustvrditi kako ukrštanjem sile sa pravom nastaje civilizacija, a ukrštanjem etike sa estetikom kultura.
Naročito savremeno pravo teži ka srazmernosti i skladu. Srazmernost je oznaka za pravdu, koja kao najviša vrednost nije samo istinita već i lepa zbog svoje istinitosti i skladnosti. Takva lepota je neuporedivo važnija od lepote tehničke ispravnosti prava, koja je od pravničkog zanata do vrhunske umetnosti uzdignuta znatno kasnije, i ne mora da bude istinita uprkos estetičnosti kojom ispravnost može da zaseni ljudski um.
Pravo je estetsko kad je skladno sastavljeno i izloženo na pravni ili neki drugi prigodan način, dok pravna estetika nastaje kao nužna posledica razvoja i brušenja pravne misli sačuvane u pravničkim tekstovima i izrekama. Ta nepresušna želja za lepim je najuspešnije pretočena u nekoliko svetski poznatih zakonika. Oni pokazuju da je ljudski rod oduvek težio ne samo ka dostizanju istinitosti i ispravnosti, već i lepote. Takvo nastojanje da pravo ne bude samo istinito i ispravno, već i skladno u smislu lepog i pravednog, traje do danas. Ono je živo svedočanstvo o mogućnostima ljudske civilizovanosti.
Ključne reči: Estetika. – Istinitost. – Ispravnost. – Srazmernost. – Sklad. – Pravda. – Pravo.
UDK: 331.5-054.6(497.11)
ZAPOŠLJAVANJE STRANACA U REPUBLICI SRBIJI
Važeći normativni okvir
Dr Vesna Bilbija, viši savetnik u Upravnom sudu Republike Srbije.
Rezime: Tema ovog rada su novine u zakonskom regulisanju zapošljavanja stranaca u Republici Srbiji, imajući u vidu poslednji Zakon o izmenama i dopunama Zakona o zapošljavanju stranaca koji je objavljen u “Službenom glasniku RS“, br. 31/19 od 29. 4. 2019. godine i stvarno stanje koje ovo pitanje stavlja u žižu normativne aktivnosti.
Naime, direktne strane investicije kao razvojna šansa domaćih kompanija i šansa za dugoročno povećanje proizvodnje, zaposlenosti i životnog standarda, podrazumevaju veći broj radnog angažovanja stranih državljana. Dalje razvijanje povoljnijeg poslovnog okruženja i privlačenja stranih investicija, nalaže preciziranje zakonskih odredbi kojima se vrši pojednostavljenje postupka izdavanja dozvole za rad. S druge strane, ovo pitanje aktuelizuje i to što zbog ekonomske migracije iz Republike Srbije, problem nedostatka radne snage postaje sve veći, a obuhvata kvalifikovane i obučene stručnjake, kao i nekvalifikovanu radnu snagu. Takođe, u vezi sa zapošljavanjem stranaca, treba imati u vidu pojačanu migratornu situaciju koja je zahvatila našu zemlju.
Ključne reči: stranac, zapošljavanje, dozvola za rad, migracija radne snage.
UDK 340.131
PRIMENA VREDNOSTI TOKOM PRIMENE PRAVA
Dr Marko Trajković, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Nišu.
Rad je rezultat istraživanja na projektu: “Usklađivanje prava Srbije sa pravom Evropske unije“, koji finansira Pravni fakultet Univerziteta u Nišu u periodu 2013 – 2019. godine.
Rezime: Razlika između vrednosti i primene prava i razlika između propisanog, odnosno onoga što je zapovednim tonom ispisano u zakonima i sama primena zakona predstavlja kamen spoticanja i klizavu nizbrdicu za svaki pravni sistem. Dakle, nije dovoljno samo „ceremonijalno“ ukazati na vrednosti odnosno zabeležiti te vrednosti u zakonima, već je neophodno i njihovo sprovođenje odnosno stavljanje u „pogon“. Društvo i država moraju da svojim snagama obezbede sprovođenje zakona za koje se pretpostavlja, doduše ta je pretpostavka oboriva, da u sebi nose vrednosti.
Sam niz vrednosti govori o sopstvenom značaju, odnosno i samo pravo kao vrednost mora da se ostvari da bi se ostvarila njegova primarna uloga, a to je prema Gustavu Radbruhu (Gustav Radbruch) da služi pravdi. Mada bi „oprezniji“ pravnik rekao da je zadatak vrednosti koje su našle svoje mesto u zakonima da služe održanju konkretnog pravnog poretka.
Ključne reči: Pravo. – Vrednosti. – Primena. – Jeste. – Treba.
UDK: 347.94:343.62-057.16(497.11)
DOKAZIVANJE I VEŠTAČENJE MOBINGA
Olga Vučković Kićanović, Fides – konsalting za radno pravo i ljudske resurse.
Rezime: Deklarativno utvrđivanje mobinga osnov je za ostvarenje svih konstitutivnih tužbenih zahteva iz člana 30. ZSZR: zabrane daljeg vršenja mobinga, otklanjanja posledica zlostavljanja, naknade štete i objave presude. Mobing prvo treba razdvojiti od kršenja drugih radnih i socijalnih prava, zbog čega je neophodno poznavati set zakona koji uređuju rad, ali i interna akta i poslovnu politiku poslodavca. Dalje, treba prepoznati eventualnu zloupotrebu prava na zaštitu od mobinga iz lukrativnih razloga, u čemu je ključna psihološka procena doživljenog mobinga. Odstupanje od klasičnog dokaznog postupka prebacivanjem tereta dokazivanja sa tužioca na tuženoga usporava rad sudova i stvara neujednačenu praksu i pravnu nesigurnost. Veštačenje mobinga vrši veštak medicine rada u timu sa psihologom, psihijatrom i drugim medicinskim profilima, u zavisnosti od tražene informacije. Za kvantifikaciju mobinga sve češće se koristi mobingometrija, kojom se utvrđuje stepen oštećenja zdravlja na osnovu stepena intenziteta i trajanja mobinga („količina mobinga – QM“). U procesuiranju i utvrđivanju mobinga i njegovih posledica neophodan je multidisciplinarni pristup, uz sagledavanje pravnog, psihološkog i socijalnog aspekta ove kompleksne pojave.
Ključne reči: mobing, mobirajuća ponašanja, veštačenje, mobingometrija, posledice mobinga.
UDK: 343.2/.7(497.11)
IZMENE I DOPUNE MATERIJALNOG, PROCESNOG I IZVRŠNOG KRIVIČNOG ZAKONODAVSTVA SRBIJE IZ 2019. GODINE
Prof. dr Milan Milošević, Fakultet za poslovne studije i pravo, Beograd.
Rezime: Sredinom 2019. godine došlo je do značajnih izmena u materijalnom, procesnom i izvršnom krivičnom zakonodavstvu, koje se odnose na suzbijanje teških krivičnih dela u sferi organizovanog kriminala, terorizma, korupcije, pranja novca, i sveukupnog finansijskog kriminaliteta. Nesporno je da se donošenje Zakona o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika iz 2019. godine direktno odrazilo i na noveliranje odredbi Zakonika o krivičnom postupku i Zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela, dok bi se za novelu Zakonika o izvršenju krivičnih sankcija moglo zaključiti da nije u neposrednoj vezi sa tim, ali se definitivno uklapa u tekuće reforme krivičnog zakonodavstva. Polazeći od toga, u radu su izloženi struktura i ključni sadržaji novodonetih zakona, koji će se delimično primenjivati od decembra 2019. godine, ukazano je na razloge za njegovo donošenje, precizirani su vidovi i modaliteti kriminaliteta na koje se oni odnose, i analizirane novine u njihovom sadržaju s ciljem procene realnog značaja pomenutih zakona za krivičnopravnu teoriju i praksu. To posebno važi za uvođenje kazne doživotnog zatvora u naš pravni sistem, ali i za ispunjavanje obaveza proisteklih iz izveštaja komiteta međuvladinih tela MANIVAL i FATF, kao i odredbi Međunarodne konvencije o suzbijanju finansiranja terorizma.
Ključne reči: Krivični zakonik, krivični postupak, doživotni zatvor, uslovni otpust, oduzimanje imovine, sudija za izvršenje.
UDK: 35.077.2(497.11)
NEOPHODNOST DONOŠENJA NOVOG ZAKONA O UPRAVNIM SPOROVIMA
Ljubodrag Pljakić, sudija Vrhovnog suda u penziji.
Rezime: Donošenjem novog Zakona o opštem upravnom postupku, ukazala se nužna potreba za odgovarajućim (boljim) rešenjima u Zakonu o upravnim sporovima. Naravno, uz donošenje novog ZUS-a nužno je pripremiti potpunu reformu upravnog sudstva izmenama i drugih odgovarajućih zakona. Na taj način će se država Srbija u ovoj za njene građane i pravna lica važnoj oblasti ostvarivanja svojih prava i pravnih interesa, svrstati u red pravno uređenih država što će doprineti i njenom, još većem, međunarodnom ugledu. U traženju najboljih rešenja, modeli pravno uređenih država u Evropi će nam uveliko pomoći.
Autor smatra da ubuduće, izmene i dopune dva važna procesna zakona, ZUP-a i ZUS-a, moraju da se vrše jednovremeno i usklađeno, kako se ne bi pojavljivali problemi u njihovoj vremenskoj važnosti.
Ključne reči: Zakon o opštem upravnom postupku, Zakon o upravnim sporovima.
UDK: 342.738
ZAŠTITA PODATAKA O LIČNOSTI
Sandra Paunović, sudija Upravnog suda.
Rezime: Pravo na zaštitu podataka o ličnosti predstavlja neodvojivi deo jednog šireg ličnog prava – prava na privatnost.
Ustavom RS zajemčena je zaštita podataka o ličnosti i određeno je da se prikupljanje, držanje, obrada i korišćenje podataka o ličnosti uređuje zakonom, da je zabranjena i kažnjiva upotreba podataka o ličnosti izvan svrhe za koju su prikupljeni, u skladu sa zakonom, osim za potrebe vođenja krivičnog postupka ili zaštite bezbednosti Republike Srbije, na način predviđen zakonom, da svako ima pravo da bude obavešten o prikupljenim podacima o svojoj ličnosti, u skladu sa zakonom, i pravo na sudsku zaštitu zbog njihove zloupotrebe.
Pojam podatka o ličnosti definisan je Zakonom kao svaka informacija koja se odnosi na fizičko lice, bez obzira na oblik u kome je izražena i na nosač informacije (papir, traka, film, elektronski medij i sl), po čijem nalogu, u čije ime, odnosno za čiji račun je informacija pohranjena, datum nastanka informacije, mesto pohranjivanja informacije, način saznavanja informacije (neposredno, putem slušanja, gledanja i sl, odnosno posredno, putem uvida u dokument u kojem je informacija sadržana i sl), ili bez obzira na drugo svojstvo informacije.
Da bi se vršila obrada podataka potreban je punovažan pristanak lica čiji se podaci prikupljaju, ovaj pristanak se može opozvati. Dozvoljena je obrada podataka bez pristanka da bi se ostvarili ili zaštitili životno važni interesi lica ili drugog lica, a posebno život, zdravlje i fizički integritet, u svrhu izvršenja obaveza određenih zakonom, aktom donetim u skladu sa zakonom ili ugovorom zaključenim između lica i rukovaoca, kao i radi pripreme zaključenog ugovora, u svrhu prikupljanja sredstava za humanitarne potrebe i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom, radi ostvarenja pretežno opravdanog interesa lica, rukovaoca ili korisnika.
Ključne reči: Zakon o zaštiti podataka o ličnosti, odnos Zakona o zaštiti podataka o ličnosti i drugih zakona, Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, rukovaoci i obrada podataka, zaštita u upravnom sporu.
UDK: 336.717.061(497.11)
347.455
PRAVNA VALJANOST VALUTNE KLAUZULE USTANOVLJENE UGOVOROM O KREDITU
Dr Dragiša B. Slijepčević, sudija Vrhovnog kasacionog suda.
Rezime: Sadržina prava i obaveza ugovora o kreditu određena je odredbom člana 1065. ZOO. Međutim, ugovor o kreditu predstavlja izraz volje ugovornih strana i može se zaključiti na kraći ili na duži vremenski rok. Zato davalac kredita, kao ekonomski jača ugovorna strana, pokušava da očuva očekivani profit od plasiranih kreditnih sredstava ugovornim konstituisanjem posebnih zaštitnih klauzula. Valutna klauzula je jedna od zaštitnih mera čije se konstituisanje zakonom dozvoljava u funkciji očuvanja realne tržišne vrednosti plasiranih kreditnih sredstava. Dopuštenost ugovaranja valutne klauzule se temelji na odredbama člana 34. stav 8. Zakona o deviznom poslovanju i člana 395. Zakona o obligacionim odnosima.
Valutna klauzula nije i ne može biti pravni osnov bogaćenja davaoca kredita na štetu korisnika kredita sticanjem nesrazmerne imovinske koristi u odnosu na realnu tržišnu vrednost isplaćenih kreditnih sredstava u dinarima. Valutna klauzula može uživati sudsku zaštitu samo u slučaju kada se njenom primenom obezbeđuje očuvanje ekvivalentnosti uzajamnih davanja. U slučaju da banke plasirana kreditna sredstva nisu pribavile putem sopstvenog zaduženja u švajcarskim francima na međunarodnom tržištu, valutna klauzula o indeksiranju dinarskog duga korisnika kredita primenom kursa CHF ne može uživati sudsku zaštitu. Njome se narušava ekvivalentnost uzajamnih davanja, što je čini apsolutno ništavom.
Međutim, utvrđena ništavost odredbe ugovora o kreditu o indeksaciji plasiranih dinarskih iznosa kredita primenom kursa švajcarskog franka nema automatskog uticaja na punovažnost preostalih ugovornih odredbi. To znači da ništavost takve klauzule nema za posledicu automatsku ništavost celog ugovora o kreditu.
Ključne reči: ugovor o kreditu, valutna klauzula, ekvivalentnost uzajamnih davanja, sudska zaštita.
UDK: 347.43
347.937
PRIGOVOR RADI PREBIJANJA
Prof. dr Gordana Stanković, redovni profesor Pravnog fakulteta u Nišu.
U spomen na prof. Slobodana Perovića
Rezime: Autor u radu analizira prigovor radi prebijanja kao parničnu radnju koja sadrži novi zahtev za presudu, njegovu pravnu prirodu, postupak povodom prigovora i odluke koje donosi sud. Pored toga, autor ukazuje i na razlike koje postoje između kompenzacione izjave, kao materijalnopravne radnje, i kompenzacionog prigovora, kao sredstva materijalnopravne odbrane tuženog od tužbe u parnici s obzirom na to da se u sudskoj praksi često ne razlikuju ove dve parnične radnje i njihova procesna dejstva. S obzirom na dileme koje postoje u postupku izvršenja u pogledu sudske kompenzacije i shodne primene pravila parnične procedure u postupku izvršenja, autor se ukratko osvrće i na te probleme.
Ključne reči: zakonska (građanskopravna) kompenzacija, sudska kompenzacija, kompenzaciona izjava, kompenzacioni prigovor, prigovor radi prebijanja.
UDK: 347.94:331.109(497.11)
TERET DOKAZIVANJA U RADNOM SPORU
Borivoje Gajić, sudija Apelacionog suda u Novom Sadu.
„Ko negira ne treba da dokazuje“
Rezime: Dokazivanje je procesna delatnost suda i stranaka u parničnom postupku uz učešće eventualno drugih učesnika u sporu (umešača), radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, kako bi se obezbedio pravilan osnov za sudsku odluku. Pravilna primena materijalnog prava na osnovu koga sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o osnovanosti tužbenog zahteva direktno je uslovljena pravilnim i potpunim utvrđenjem činjeničnog stanja u sporu. Da bi se utvrdilo pravilno i potpuno činjenično stanje sud prvenstveno mora pravilno primeniti procesna pravila o dokazivanju odlučnih činjenica. Dokazivanje je prvenstveno procesna aktivnost suda ali i parničnih stranaka usmerena na izvođenje dokaza radi utvrđenja istinitosti činjeničnih tvrdnji stranaka. Cilj dokazivanja je izvođenje logičkog zaključka o osnovanosti tužbenog zahteva. Predmet dokazivanja su određene tvrdnje parničnih stranaka o postojanju ili nepostojanju pravno relevantnih činjenica za donošenje odluke koje su s obzirom na prirodu spora odlučne za pravilnu primenu materijalnog prava. Dužnost je stranke u parnici da iznese činjenice na kojima zasniva svoj zahtev i predloži dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi, tako da svaka stranka mora imati aktivnu ulogu u toku trajanja postupka, jer se samo na osnovu sprovedenog raspravljanja o spornim činjenicama i na osnovu dokaza koje sud izvede mogu utvrditi odlučne činjenice za odluku o tužbenom zahtevu. Radni spor ima svoje karakteristike, kako u odnosu na specifičan položaj stranaka u sporu (zaposlenog u odnosu na poslodavca), tako i u odnosu na predmet spora (ocene zakonitosti odluke poslodavca). Predmet spora u radnom sporu u užem smislu, čiji je predmet ocena zakonitosti odluke poslodavca kojom je odlučeno o pravu, obavezi i odgovornosti zaposlenog određuje i sam redosled dokazivanja kao i odlučne činjenice koje sud treba utvrditi po službenoj dužnosti. Materijalnopravni odnos stranaka tužioca kao zaposlenog i tuženog kao njegovog poslodavca zbog specifičnog podređenog položaja zaposlenog i položaja subordinacije, pravila o teretu dokazivanja u odnosu na opštu parnicu drugačije raspodeljuje o čemu se u sudskoj praksi često ne vodi računa i dolazi do povrede istih pravila. Ovaj članak je pokušaj da se na neke dileme ukaže i utvrde neka pravila po kojim se utvrđuju odlučne činjenice u radnom sporu čiji je predmet ocena zakonitosti odluke poslodavca.(1)
Ključne reči: parnični postupak, radni spor, teret dokazivanja, raspravno načelo, načelo materijalne istine, dokazivanje, ocena dokaza, donošenje odluke.