UDK: 347.952:347.63/.64(497.11)
IZVRŠAVANJE ODLUKA U PORODIČNOPRAVNOJ ZAŠTITI PREMA ODREDBAMA NOVOG ZAKONA O IZVRŠENJU I OBEZBEĐENJU REPUBLIKE SRBIJE
Prof. dr Nebojša Šarkić, Pravni fakultet Univerziteta Union u Beogradu.
Prof. dr Milan Počuča, Pravni fakultet za privredu i pravosuđe Univerziteta Privredna akademija Novi Sad.
Rezime: Pitanje primene Zakona o izvršenju i obezbeđenju u delu izvršenja odluka u vezi sa porodičnim odnosima predstavlja cilj i svrhu ovog rada. U radu autori komentarišu, upoređuju i predlažu nova rešenja vezana za glavu pet Zakona. Pitanja predaje deteta u izvršnom postupku,izvršavanja radi utvrđivanja ličnih odnosa sa detetom i izvršavanja radi zaštite od nasilja u porodici u cilju zaštite prava deteta, razmatraju se kroz odredbe samog Zakona ali i očekivane posledice koje će primena ovog dela Zakona izazvati u sudskoj praksi.
Pored pomenutih pitanja autori posebno obrađuju temu privremenih mera koja je izuzetno važna u samoj primeni Zakona u delu porodičnopravnih odnosa. Obrađuje se i analizira i uloga centara za socijalni rad u izvršenju sudskih odluka u oblasti porodičnih odnosa.
Ključne reči: predaja deteta, izvršenje, prinudno oduzimanje deteta, organ starateljstva, privremene mere.
UDK: 35.087.41(497.11)
NOVČANA PRIMANJA ZAPOSLENIH U JAVNOM SEKTORU
Danijela Rajković, rukovodilac Grupe za zarade, Sektor za rad, Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja.
Rezime: Najveći deo zaposlenih u javnom sektoru su zaposleni u državnoj, pokrajinskoj i lokalnoj upravi i javnim službama (prosveta, zdravstvo, kultura, socijalna zaštita, organizacije obaveznog socijalnog osigurnja i dr). Ovi zaposleni primaju platu u skladu sa odredbama Zakona o platama državnih službenika i nameštenika i Zakona o platama u državnim organima i javnim službama, a počev od 1. januara 2017. godine u skladu sa Zakonom o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru.
Zaposleni u javnim i javnim komunalnim preduzećima, javnim agencijama i javnim službama koje se ne finansiraju iz budžeta (turističke organizacije, instituti i dr) primaju zaradu i druga primanja, u skladu sa odredbama Zakona o radu.
Pored zakona, novčana primanja zaposlenih u javnom sektoru (naknade zarade/plate, naknade troškova za prevoz, regres, topli obrok, otpremnine, solidarna pomoć, jubilarne nagrade i dr), uređena su i posebnim kolektivnim ugovorima (12), kolektivnim ugovorima kod poslodavca, pravilnicima o radu i ugovorima o radu.
Ključne reči: javni sektor, zarada, plata, uvećana plata, otpremnina, poseban kolektivni ugovor, kolektivni ugovor kod poslodavca, pravilnik o radu, prava zaposlenih, Zakon o radu, Zakon o sistemu plata .
UDK: 347.952-051(497.11)
347.921.6
TROŠKOVI IZVRŠNOG POSTUPKA
Mirjana Dimitrijević, javni izvršitelj imenovan za područje Višeg i Privrednog suda u Beogradu.
Rezime: Novi Zakon o izvršenju i obezbeđenju opšta pravila o troškovima izvršnog postupka postavlja u odredbama čl. 33. i 34. Zakon, pre svega, pravi razliku između prethodnog i konačnog snošenja troškova izvršnog postupka, zatim reguliše pitanje oslobađanja od prethodnog snošenja troškova izvršnog postupka i, na kraju, reguliše pitanje redosleda namirenja troškova izvršnog postupka kada oni stoje u konkurenciji sa glavnim i sporednim potraživanjem izvršnih poverilaca. Međutim, Zakon ne uređuje sva pitanja koja se tiču troškova izvršnog postupka, te će se shodno primenjivati i odredbe Zakona o parničnom postupku koje regulišu pitanje troškova postupka, i to supsidijarno i odgovarajuće, u onoj meri u kojoj nisu u suprotnosti sa osnovnim načelima izvršnog postupka.
Svaki novi zakon na početku primene stvara potrebu za pravilnim tumačenjem uz razumevanje cilja i svrhe zakona. Prilikom najavljivanja sistemskih promena koje donosi novi ZIO teško je bilo zamisliti da će se među prvim spornim pitanjima pojaviti ona koja se odnose na troškove izvršnog postupka.
Čini se da je prilikom uspostavljanja novog koncepta izvršnog sistema u Republici Srbiji oličenog u isključivoj nadležnosti javnih izvršitelja za sprovođenje izvršenja, odnosno pri donošenju novog zakona i Javnoizvršiteljske tarife izostala ozbiljnija ekonomsko-finansijska analiza koja bi pokazala kako će ovakav novi koncept uticati na tzv. „cenu koštanja izvršnog postupka“.
Ključne reči: Zakon o izvršenju i obezbeđenju, Zakon o parničnom postupku, troškovi izvršnog postupka, Javnobeležnićka tarifa.
UDK: 343.234/.235(497.6)
343.2.01
KRIVIČNOPRAVNI SISTEM ODMJERAVANJA KAZNI U BOSANSKOHERCEGOVAČKOM
Prof. dr Osman N. Jašarević, Pravni fakultet Univerziteta u Travniku.
Rezime: Ovaj članak razmatra sistem relativnog određivanja ili propisivanja kazni koji je prihvaćen u krivičnom zakonodavstvu BiH, koji ima dvojako značenje. To znači da sve kazne u određenim krivičnim okvirima imaju svoju najmanju i najveću mjeru, donju i gornju granicu, ispod koje i iznad koje te kazne ne mogu biti izricane. Te granice predstavljaju opšti minimum i opšti maksimum određene vrste kazne i označavaju tzv. opšti krivični okvir te vrste kazne.
Metod relativnog određivanja kazni znači da pored opštih krivičnih okvira postoje i tzv. posebni krivični okviri za svako pojedino krivično djelo koje je određeno u posebnom dijelu krivičnog zakona.
Metod alternacije znači da je zakonodavac za neko krivično djelo odredio sankciju na način da je predvidio kaznu zatvora i novčanu kaznu s tim da se može izreći samo jedna od tih kazni.
Metod kumulacije znači da je zakonodavac za neko krivično djelo odredio sankciju na način da je predvidio novčanu kaznu i kaznu zatvora s tim da se počiniocu imaju izreći obje te kazne.
Kad se radi o kazni zatvora kao glavnoj krivičnoj sankciji u pravilu se pri njenom određivanju koristi manji broj tipiziranih krivičih okvira sa jednim brojem standardnih posebnih minimuma odnosno standardiziranih posebnih maksimuma. U tom smislu standardni posebni minimumi kazne zatvora su: tri mjeseca, šest mjeseci, jedna godina, dvije godine, tri godine, pet godina i deset godina.
Standardni posebni maksimumi su: šest mjeseci, jedna godina, tri godine, pet godina, osam godina, deset godina, dvanaest godina, petnaest godina, dvadeset godina i dugotrajne vremene kazne. Ovo stoga što se smatra da manji broj tipiziranih krivičnih okvira više odgovara principu individualizacije kazne i pravilnijem upoređivanju pojedinih krivičnih djela prema njihovoj težini s obzirom na stepen njihove štetnosti.
Ključne riječi: sistem određivanja kazni, KZ BiH, Entitetski KZ, KZBD, krivična sankcija – kazna, odmjeravanje kazne.
UDK: 352.08(497.11)
352.9.08(497.11)
ZAŠTITA PRAVA SLUŽBENIKA U AUTONOMNIM POKRAJINAMA I JEDINICAMA LOKALNE SAMOUPRAVE
Ljubodrag Pljakić, sudija Vrhovnog suda Srbije u penziji.
Rezime: Zakonom o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave je po prvi put, osam godina posle uvođenja službeničkog sistema Zakonom o državnim službenicima, zaokružen sistem radno-pravnih odnosa u Republici Srbiji, na modernim osnovama. Na taj način je prestao da se primenjuje anahroni Zakon o radnim odnosima u državnim organima koji se primenjivao na državne organe, a shodnom primenom i na pokrajinske organe i organe lokalne samouprave, na koji način nisu uvažene specifičnosti u radu pokrajina i lokalne samouprave. Novi Zakon prihvata osnovna načela službeničkog sistema što čini njegovu osnovnu postavku zasnovanu na načelima profesionalizacije i depolitizacije kadrova oslobođenih od političkog uticaja koji bi mogao da spreči njihov karijerni razvoj i napredovanje u službi.
Akt o pravima i odgovornostima službenika iz radnog odnosa se donosi u formi rešenja i ima karakter upravnog akta.
Ključne reči: autonomne pokrajine, lokalna samouprava, zaposleni, službenici, načela Zakona, žalba, upravni spor, inspekcijski nadzor.
UDK: 354.31(497.11)
349.22:331.108.6-057.34(497.11)
DISCIPLINSKA I MATERIJALNA ODGOVORNOST ZAPOSLENIH IZ UGLA NOVOG ZAKONA O POLICIJI
Vesna Nikolić, advokat.
Rezime: U ovom radu su obrađene neke od novina koje donosi Zakon o policiji, u vezi sa disciplinskom i materijalnom odgovornošću zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova; privremeno udaljenje sa rada, zastarelost za pokretanje i vođenje disciplinskog postupka; način na koji se tumače pojedini radnopravni instituti i konkretno primenjuju propisane norme; zatim, rezultati i posledice koje proizvode postupci koji se vode u primeni tih normi u odnosu na zaposlene i državu, kao i osvrt na praksu upravnih organa u sprovedenim upravnim postupcima u ovoj materiji i praksu Upravnog suda u vezi sa upravnosudskim sporovima, radi zaštite prava iz radnog odnosa policijskih službenika. U radu je prikazano i iskustveno viđenje autora pojedinih zakonskih rešenja u oblasti radnih odnosa, sa posebnim osvrtom na disciplinsku i materijalnu odgovornost zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova.
Ključne reči: Zakon o policiji, povrede službene dužnosti, zastarelost, materijalna odgovornost, troškovi postupka, privremeno udaljenje sa rada.
UDK: 349.22:331.106.24
POREKLO KOLEKTIVNIH UGOVORA
Mr Zoran Čukić, advokat.
Rezime: Kolektivni ugovori se u našem radnom zakonodavstvu prvi put spominju u članu 209. Zakona o radnjama iz 1931. godine, koji se definišu kao “pismena nagodba koju zaključuju službodavac i službodavačka organizacija jedne ili više srodnih struka kao predstavnik službodavca, s jedne strane i stručna služba primačke organizacije s druge strane, a kojom se nagodbom uređuju službeni odnosi, prava i dužnosti.”
Po Ustavu SFRJ iz 1974. godine za regulisanje radnih odnosa kod privatnih poslodavaca bili su predviđeni kolektivni ugovori. Odredbe o kolektivnim ugovorima sadržane su u republičkim i pokrajinskim zakonima o radnim odnosima.
Kolektivni ugovori o radu postaju ustavna kategorija već u Ustavu Srbije iz 1990. godine, što je, potom, omogućilo da se donese i poseban Zakon o kolektivnim ugovorima (“Sl. glasnik RS”, br. 60/1990).
Ključne reči: Ustav, Zakon o radu, kolektivni ugovori o radu.
UDK: 343.234/.235(497.6)
343.2.01
KRIVIČNOPRAVNI SISTEM ODMJERAVANJA KAZNI U BOSANSKOHERCEGOVAČKOM KRIVIČNOM ZAKONODAVSTVU
(I deo)
Prof. dr Osman N. Jašarević, Pravni fakultet Univerzi-teta u Travniku.
Rezime: Ovaj članak razmatra sistem relativnog određivanja ili propisivanja kazni koji je prihvaćen u krivičnom zakonodavstvu BiH, koji ima dvojako značenje. To znači da sve kazne u određenim krivičnim okvirima imaju svoju najmanju i najveću mjeru, donju i gornju granicu, ispod koje i iznad koje te kazne ne mogu biti izricane. Te granice predstavljaju opšti minimum i opšti maksimum određene vrste kazne i označavaju tzv. opšti krivični okvir te vrste kazne.
Metod relativnog određivanja kazni znači da pored opštih krivičnih okvira postoje i tzv. posebni krivični okviri za svako pojedino krivično djelo koje je određeno u posebnom dijelu krivičnog zakona.
Metod alternacije znači da je zakonodavac za neko krivično djelo odredio sankciju na način da je predvidio kaznu zatvora i novčanu kaznu s tim da se može izreći samo jedna od tih kazni.
Metod kumulacije znači da je zakonodavac za neko krivično djelo odredio sankciju na način da je predvidio novčanu kaznu i kaznu zatvora s tim da se počiniocu imaju izreći obje te kazne.
Kad se radi o kazni zatvora kao glavnoj krivičnoj sankciji u pravilu se pri njenom određivanju koristi manji broj tipiziranih krivičih okvira sa jednim brojem standardnih posebnih minimuma odnosno standardiziranih posebnih maksimuma. U tom smislu standardni posebni minimumi kazne zatvora su: tri mjeseca, šest mjeseci, jedna godina, dvije godine, tri godine, pet godina i deset godina.
Standardni posebni maksimumi su: šest mjeseci, jedna godina, tri godine, pet godina, osam godina, deset godina, dvanaest godina, petnaest godina, dvadeset godina i dugotrajne vremene kazne. Ovo stoga što se smatra da manji broj tipiziranih krivičnih okvira više odgovara principu individualizacije kazne i pravilnijem upoređivanju pojedinih krivičnih djela prema njihovoj težini s obzirom na stepen njihove štetnosti.
Ključne riječi: sistem određivanja kazni, KZ BiH, Entitetski KZ, KZBD, krivična sankcija – kazna, odmjeravanje kazne.
UDK: 347.72(497.11)
VOĐENJE POSLOVA KOMANDITNOG DRUŠTVA, ZASTUPANJE DRUŠTVA I PRAVA I ODGOVORNOST KOMANDITORA
Dr Milovan Milić, dipl. pravnik.
Rezime: Komanditno društvo je privredno društvo čiji je pravni položaj, a naročito osnivanje, upravljanje, statusne promene, promena njegove pravne forme, prestanak i druga pitanja od značaja za njegov pravni položaj, uređen Zakonom o privrednim društvima.
Pravni položaj komanditnog društva, a naročito napred navedena pitanja, kao i druga pitanja od značaja za pravni položaj komanditnog društva, uređena su, kao i za svako privredno društvo, u osnovnim odredbama Zakona o privrednim društvima, koji uređuje pravnu formu komanditnog društva i u drugim odredbama ovog zakona.
Polazeći od osnovnih odredaba Zakona o privrednim društvima, treba reći da ovaj zakon, za razliku od zastupanja privrednih društava i odgovornosti za obaveze, ne uređuje vođenje poslova u privrednim društvima, uključujući i komanditno društvo.
Uređujući odgovornost za obaveze, u osnovnim odredbama uređena je odgovornost članova privrednih društava, uključujući i odgovornost članova komanditnog društva i probijanje pravne ličnosti u kome je, između ostalog, propisana samo odgovornost komanditora, a ne i komplementara.
Treba reći da privredno društvo, uključujući i komanditno društvo, ima zakonske zastupnike koji mogu biti fizička i pravna lica, a može imati i ostale zastupnike, punomoćnike po zaposlenju i izdavati prokuru kao poslovno punomoćje.
Osim toga kod zastupnika, punomoćnika po zaposlenju i prokurista postoji i odgovornost i ograničenja u zastupanju komanditnog društva, kao i obaveza potpisivanja dokumenata komanditnog društva.
Polazeći od odredaba Zakona o privrednim društvima, koje uređuju pravnu formu komanditnog društva, treba reći da su u ovim odredbama prvo uređeni vođenje poslova, zastupanje društva i prava komanditora, a potom i odgovornost komanditora.
U okviru vođenja poslova i zastupanja komanditnog društva uređeno je, između ostalog, da komplementari vode poslove društva i zastupaju društva i da komanditori ne mogu voditi poslove i zastupati komanditno društvo.
Pored toga, u okviru prava komanditora, između ostalog, propisano je komanditorovo pravo nadzora i u čemu se ono sastoji, kao i pravo na isplatu dobiti, uređujući način i rokove isplate dobiti komanditora.
Kad je u pitanju odgovornost komanditora, u odredbama Zakona o privrednim društvima, koje uređuju pravnu formu komanditnog društva, treba reći da ova odgovornost obuhvata odgovornost komanditora, slučajeve odgovornosti komanditora kao komplementara i odgovornost novog komanditora.
Ključne reči: vođenje poslova, zastupanje društva, prava i obaveze članova komanditnog društva.
UKD: 340.143:343.712.1(497.11)
KRIVIČNO DELO RAZBOJNIŠTVO IZ ČLANA 206. KZ U SUDSKOJ PRAKSI
Dragan U. Kalaba, zamenik višeg javnog tužioca u Čačku.
Rezime: Krivično delo razbojništvo iz člana 206. KZ kao imovinsko krivično delo, u sudskoj proceduri je zastupljeno u znatnoj meri, gotovo odmah iza krivičnog dela krađe iz člana 203. kao i krivičnog dela teške krađe iz člana 204. KZ i krivičnog dela prevare iz člana 208. KZ. Pomenuto krivično delo predstavlja u svojoj suštini oduzimanje tuđe stvari upotrebom sile ili pretnje, a u nameri da se pribavi sebi ili drugom protivpravna imovinska korist. Nužno je ukazati na osnovne elemente navedenog krivičnog dela, a to znači teorijsko razmatranje u najmanjoj meri, a prvenstveni značaj ovog rada je u prikazu brojnih karakterističnih sudskih odluka, kao verna slika mnogobrojnih isprepletenih životnih situacija.
Ključne reči: krivično delo, sila, pretnja, imovinska korist, odnos sa brojnim drugim krivičnim delima.