UDK: 349.22:331.106.27(497.11)
RADNI ODNOS NA ODREĐENO VREME
Milan Ivošević, advokat.
Rezime: Radni odnos na određeno vreme, shodno Izmenama i dopunama Zakona o radu, traje najduže 24 meseca, što je dvostruko duže u odnosu na prethodno rešenje. U periodu njegovog najdužeg trajanja poslodavac i zaposleni mogu zaključiti jedan ili više takvih ugovora, ali takav radni odnos sa prekidima ili bez njih, ne može trajati duže od 24 meseca. Može trajati kraće – ukoliko prestane razlog usled koga je takav radni odnos zasnovan. Njegovo duže trajanje od zakonom određenog maksimuma dozvoljeno je samo u zakonom propisanim slučajevima. Ukoliko je ugovor o radu zaključen suprotno odredbama zakona, ili zaposleni ostane na radu kod poslodavca najmanje pet radnih dana po isteku vremena na koje je ugovor zaključen, takav radni odnos može prerasti u radni odnos na neodređeno vreme.
Ključne reči: radni odnos na određeno vreme; rok koji ne može biti duži od 24 meseca; jedan ili više ugovora o radu na određeno vreme; prekid rada; rok koji može biti duži od 24 meseca; novi ugovor o radu na određeno vreme po istom ili drugom osnovu; preobražaj radnog odnosa na neodređeno vreme.
UDK: 347.235(497.11)
351.778.511(497.11)
349.442(497.11)
OZAKONJENJE OBJEKTA ILI STICANJE SVOJINE NA GRAĐEVINSKOM OBJEKTU
Ljubodrag Pljakić, sudija Vrhovnog kasacionog suda u penziji
Rezime: Rešavanje pitanja bespravne gradnje je izvorno domaći problem pa u njegovom otklanjanju ne možemo da se pozovemo na rešenja iz uporednog prava. Otuda, ako država u dovoljnoj meri nije sprečavala (zabranjivala) izgradnju objekata bez odobrenja nadležnog organa, onda je više nego sigurno da je i traženje potpunih rešenja za dovođenje bespravnog graditelja u status vlasnika jako otežano.
Svi dosadašnji zakoni iz ove oblasti u svojim nazivima su imali u vidu legalizaciju objekata. Aktuelni Zakon nosi naziv Zakon o ozakonjenju objekata. Svi oni dakle, imaju u vidu odnos prema građevinskom objektu, kao predmetu rešavanja ovog pitanja, a trebalo bi da naziv zakona ima u vidu vlasnika koga se tiče svojina na objektu.
Aktuelni Zakon je, u dobroj meri, tehnička rešenja priveo pravu ka sticanju svojine na objektu. Sistematika Zakona nije do kraja konsekventna kao što i korišćenje pojedinih instituta nije adekvatno. Zato se stiče utisak da je Zakon rađen na brzinu.
Ipak, njegov kvalitet je u povoljnim rešenjima po stranke u postupku na koji način bi mogao da se ostvari cilj Zakona – da se vlasništvo nad izgrađenim objektima provede kroz javne knjige i spreči dalja bespravna gradnja.
Ključne reči: građevinski objekat, svojina, vlasništvo, predmet Zakona, uslovi građenja, naknade, taksa, građevinska dozvola.
UDK: 334.712/.713(497.11)(094.5)
NORMATIVNO UREĐENJE DELATNOSTI STARIH I UMETNIČKIH ZANATAI DOMAĆE RADINOSTI
Dr Velisav Marković, vanredni profesor, Poslovni fakultet Valjevo, Univerzitet Singidunum Beograd.
Rezime: Stari i umetnički zanati i domaća radinost propisani su Pravilnikom o određivanju poslova koji se smatraju starim i umetničkim zanatima odnosno poslovima domaće radinosti, načinu sertifikovanja istih i vođenju posebne evidencije izdatih sertifikata. U pravu Srbije nisu propisani uslovi za obavljanje navedene delatnosti (stručna sprema, zanimanje, radno iskustvo, licenca, prostor i oprema i sl). Propisana je samo mogućnost sertifikacije kod Ministarstva privrede koja ne daje zadovoljavajuće efekte. U radu autor predstavlja normativno uređenje delatnosti starih i umetničkih zanata i domaće radinosti a koristeći istorijski i uporednopravni metod ukazuje na neadekvatnu i nedovoljnu pravnu uređenost. Ove delatnosti se mogu podstaći i unaprediti, posebno kvalitet proizvoda i usluga, samo obrazovanjem zanatskih komora, uvođenjem i izdavanjem majstorskih pisama (licenci) i detaljnim pravnim regulisanjem.
Ključne reči: zanat, umetnički zanat, domaća radinost, majstorsko pismo.
UDK: 347.952-051(497.11)
IMENOVANJE, OVLAŠĆENJA I ODGOVORNOST JAVNIH IZVRŠITELJA
Branislava Apostolović, sudija Vrhovnog kasacionog suda.
Rezime: U radu se daje kratak prikaz konstitutivnih elemenata postupka imenovanja javnih izvršitelja, razloga za prestanak i postupka prestanka obavljanja delatnosti javnih izvršitelja, ovlašćenja, dužnosti i odgovornosti javnih izvršitelja i to kako odgovornosti za štetu, tako i disciplinske odgovornosti i disciplinskog postupka.
Ključne reči: javni izvršitelj, imenovanje, ovlašćenja, odgovornost.
UDK: 349.22:331.314(497.11)
ZAKON O VOLONTIRANJU – POLA DECENIJE PRIMENE
Vesna Bilbija, magistar, arbitar/miritelj kod Republičke agencije za mirno rešavanje radnih sporova, Javno preduzeće „Pošta Srbije“.
Rezime: Zakon o volontiranju Republike Srbije je više od pet godina u primeni. Njegovim donošenjem u pravni sistem se uvodi oblik volontiranja, kao pružanje usluga za opšte dobro ili dobro drugog lica, dobrovoljno i bez naknade i na taj način jasno se definiše razlika u odnosu na radno angažovanje lica na osnovu ugovora o radu i rada van radnog odnosa.
U ovom radu predstavljen je Zakon o volontiranju Republike Srbije („Službeni glasnik RS“ broj 36/2010) i to: donošenje, regulisanje pojma volontiranja i osnovnih načela, prava i obaveze volontera i organizatora volontiranja, pojam korisnika volontiranja, ugovor o volontiranju. U radu su, dalje, predstavljeni propisi za izvršenje zakona, tj. pravilnici doneti od strane ministra za rad i socijalnu politiku. Zatim, pažnja je posvećena dilemama u pogledu pojedinih zakonskih rešenja uz osvrt na pojedina rešenja iz Zakona o volonterstvu Republike Hrvatske i iskustva u oblasti volontiranja u ovoj republici.
Ključne reči: dugoročno volontiranje, kratkoročno volontiranje, volonter, organizator volontiranja, korisnik volontiranja, ugovor o volontiranju.
UDK: 347.952.2(497.11)
NAJVAŽNIJE IZMENE I NOVINE U IZVRŠENJU NA NEPOKRETNOSTIMA U ZAKONU O IZVRŠENJU I OBEZBEĐENJU
Zoran Rogić, sudija Trećeg osnovnog suda u Beogradu.
Rezime: Zakon o izvršenju i obezbeđenju („Sl. glasnik RS“, br. 106/15 od 21. 12. 2015. god) koji će u pretežnom delu početi da se primenjuje od 1. 7. 2016. godine, predviđa puno novih zakonskih rešenja i izmena, posebno u delu koji se odnosi na izvršenje na nepokretnostima.
Najznačajnija izmena tiče se ustanovljavanja isključive nadležnosti javnih izvršitelja za sprovođenje izvršenja i kada je u pitanju izvršenje na nepokretnostima.
Novim ZIO je rešeno pitanje označenja izvršnog dužnika u situaciji kada posle sticanja založnog prava dođe do promene vlasnika nepokretnosti.
Novi ZIO zabeležbi rešenja o izvršenju, kao prvoj izvršnoj radnji u postupku sprovođenja izvršenja na nepokretnostima, vraća ono mesto i značaj koje je imala u svim ranijim zakonima.
Još jedna bitna izmena u ovom zakonu odnosi se na pitanje zakupa nepokretnosti.
Zakonodavac je u novom ZIO jasno odredio da se zaključak o prodaji nepokretnosti na javnom nadmetanju donosi odmah posle pravnosnažnosti rešenja o izvršenju.
Neposredna pogodba kao način prodaje u dosadašnjim zakonima koji su regulisali postupak izvršenja nije bila jasno i precizno definisana, pa je zakonodavac u novom ZIO i ovo pitanje pokušao detaljnije i sveobuhvatnije da reši na šta ukazuje odredba člana 185. novog ZIO.
U ovaj zakon uveden je jedan novi pravni institut koji faktički predstavlja i novo sredstvo izvršenja, a to je zajednička prodaja nepokretnosti i pokretnih stvari.
Pravi efekat ovog zakona iskazaće se nakon početka njegove primene a ono što je u ovom trenutku neophodno učiniti to je rad na dobroj i adekvatnoj pripremi javnih izvršitelja za preuzimanje nadležnosti za sprovođenje izvršenja po ovom zakonu.
Ključne reči: Zakon o izvršenju i obezbeđenju, izvršni dužnik, upis zabeležbe rešenja o izvršenju, izvršni poverilac, zakup nepokretnosti, javno nadmetanje, zajednička prodaja nepokretnosti i pokretnih stvari.
UDK: 347.924(497.6)
347.951(497.6)
PROCESNI POLOŽAJ TUŽENOG VS PRESUDA ZBOG PROPUŠTANJA
(Ustavnopravna kritika jedne sudske prakse)
Prof. dr Milan Blagojević, sudija Okružnog suda u Banjaluci i vanredni profesor ustavnog prava na Univerzitetu za poslovni inženjering i menadžment u Banjaluci.
Rezime: Ovaj rad ima za predmet odnos između dvije odredbe Zakona o parničnom postupku i praksu sudova u Republici Srpskoj vezanu za njihovu primjenu. Rad je podijeljen u tri dijela. U prvom dijelu čitalac se upoznaje sa protivrječnostima između odredaba člana 296. stav 2. tačka 4) i člana 348. stav 3. Zakona o parničnom postupku koje u sudskoj praksi prave problem u njihovoj primjeni, jer ta praksa vodi u povredu prava tuženog na pravično suđenje u parnici. Ta praksa je predmet kritike u drugom dijelu rada. Zadnji dio rada sadrži zaključna razmatranja i prijedloge autora kako unaprijediti Zakon o parničnom postupku. Na prvom mjestu autor iznosi mišljenje da u situacijama u kojima je nepoznato prebivalište tuženog nema mjesta primjeni člana 348. stav 3. Zakona o parničnom postupku, odnosno praksi da mu se tužba dostavlja putem novina i da se nakon toga donosi presuda zbog propuštanja, jer se takvom praksom krši pravo tuženog na pravično suđenje. Umjesto toga sudovi trebaju imenovati tuženom privremenog zastupnika saglasno članu 296. stav 2. tačka 4) Zakona o parničnom postupku. Zbog toga autor predlaže da se Zakon o parničnom postupku dopuni dvjema novim odredbama, prema kojima u takvim situacijama tuženi mora imati privremenog zastupnika čije troškove je dužan predujmiti tužilac.
Ključne riječi: tuženi, tužilac, nepoznato prebivalište tuženog, presuda zbog propuštanja, privremeni zastupnik, pravično suđenje.
UDK: 364.35(497.11)
342.734(497.11)
RADNI VEK I PRAVO NA PENZIJU
sa posebnim osvrtom na penzionisanje žena
Gordana Vićentijević, dipl. pravnik.
Rezime: Radni vek je pojam koji se pojavljuje kao odrednica koja definiše prava na rad i u okviru rada ali i prava po osnovu rada, pre svega ostvarivanje prava na penziju. Radni vek kao osnovni kriterijum za određivanje trajanja zaposlenja može biti upotrebljen kao instrument izjednačavanja prava na rad zaposlenih, ali i kao način regulisanja obima zapošljavanja u nekom sektoru. Radni vek može predstavljati i kriterijum za zapošljavanje ali i kriterijum za uvećanje prihoda po osnovu rada – zarade.
Radni vek je i osnovni kriterijum za ostvarivanje prava na penziju, jer najnoviji propisi, staž osiguranja kao kriterijum za ostvarivanje prava na penziju svode na minimum (45 godina staža osiguranja). Svojevoljno penzionisanje ili penzionisanje po sili zakona kao pravo ali istovremeno i kao ograničenje prava u zavisnosti od profesije, česte izmene propisa, prestanak zaposlenja po sili zakona sa jedne i mogućnost sporazumnog produžetka zaposlenja sa druge strane, ostavlja veliki prostor za nerazumevanje. Opšti uslov za ostvarivanje prava na starosnu penziju i opšti uslov za prestanak radnog odnosa, iako su oba identična – 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja – dva sasvim različita pravna instituta sa različitim pravnim posledicama. Nije moguće osnov za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja preobraziti u osnov za prestanak radnog odnosa. Odredba člana 20. Zakona o maksimalnom broju zaposlenih u javnom sektoru o prestanku radnog odnosa po sili zakona, primenjivala bi se samo na žene zaposlene u javnom sektoru i to one koje imaju mogućnost da ostvare pravo na starosnu penziju. Zbog povrede ravnopravnosti i jednakosti Ustavni sud je doneo rešenje o obustavljanju izvršenja svakog pojedinačnog akta ili radnje preduzete na osnovu odredaba člana 20. Zakona o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru do konačne odluke o oceni ustavnosti navedenog člana.
Ključne reči: radni vek, uslovi za penziju, penzija, maksimalni broj zaposlenih, penzionisanje žena, ravnopravnost i jednakost, stav Ustavnog suda.
UDK: 346.548:697.3/.5(497.11)
366.542:697.3/.5(497.11)
PRAVO KORISNIKA NA ISKLJUČENJE SA DALJINSKOG GREJANJA
Maja Gluščević, diplomirani pravnik, advokatski pripravnik.
Rezime: Daljinsko grejanje je vrsta komunalne usluge koju korisnicima pružaju komunalna preduzeća (toplane) koja obavljaju ovu vrstu komunalne delatnosti. Postavilo se pitanje, ali i problem u praksi, da li korisnici daljinskog grejanja imaju pravo na otkaz ugovora i isključenje sa mreže daljinskog grejanja. Takva mogućnost predviđena je i za druge komunalne usluge kao npr. struju, vodu, telefon, kaoblovsku televiziju… U svim ovim navedenim slučajevima korisnici imaju pravo da otkažu ugovor sa pružaocem određene vrste komunalne usluge. Logično se nameće zaključak da ta mogućnost postoji i kada je reč o sistemu daljinskog grejanja. Problem je još značajniji ako se ima u vidu nedovoljna sudska praksa kada je reč o otkazu ugovora o prodaji toplotne energije i isključenju korisnika sa sistema daljinskog grejanja, a izvesno je da će u budućnosti biti sve više tužbi i zahteva za isključenje sa sistema daljinskog grejanja.
Ključne reči: daljinsko grejanje, komunalne usluge, otkaz ugovora, isključenje sa mreže, Zakon o komunalnim uslugama, Zakon o obligacionim odnosima, Zakon o energetici, Zakon o zaštiti potrošača.
UDK: 331.106
005.954.2
ZASNIVANJE RADNOG ODNOSA SA POSEBNIM OSVRTOM NA PROBNI RAD
Maja Gluščević, diplomirani pravnik, advokatski pripravnik.
Rezime: Probni rad u Republici Srbiji predstavlja danas “vrstu rada” koja se često zloupotrebljava u praksi. Iako je Zakonom o radu predviđena zaštita radnika na probnom radu, svedoci smo mnogobrojnih zloupotreba od strane poslodavaca, kojima probni rad služi za iskorišćavanje radne snage, a da pritom radnicima ne obezbede zakonom zagarantovana prava dok se nalaze na probnom radu.
Ključne reči: ugovor o radu, radni odnos, probni rad, otkaz ugovora o radu, prava i obaveze zaposlenog i poslodavca na probnom radu, radna sposobnost, Zakon o radu.