Category Archives for "Autori"

ODGOVORNOST UPRAVLJAČA JAVNOG PUTA ZA ŠTETU OD DIVLJAČI

OGLEDI
OBLIGACIONO PRAVO

UDK: 347.516:656.1(497.11)
639.1.058

ODGOVORNOST UPRAVLJAČA JAVNOG PUTA ZA ŠTETU OD DIVLJAČI

* Dr Dragiša B. Slijepčević, sudija Vrhovnog suda u penziji.

Rezime: Pred osnovnim sudovima u Republici Srbiji pokrenuti su brojni sporovi za naknadu štete usled sudara motornih vozila sa divljim životinjama, kako na autoputu, tako i na ostalim državnim putevima. U više prvostepenih presuda zauzeto je pravno stanovište o postojanju objektivne odgovornosti upravljača javnog puta za nastalu štetu na motornom vozilu i nanete povrede vozaču i putnicima u vozilu. Osim navedenih usvajajućih odluka, donete su i prvostepene presude kojima je tužbeni zahtev odbijen. U tim presudama je zauzeto stanovište da upravljač javnog puta ne može odgovarati za štetu nastalu sudarom motornog vozila sa psom lutalicom, ili divljom životinjom, ako je preduzeo potrebne mere da obezbedi nesmetano obavljanje saobraćaja izgradnjom zaštitne ograde na autoputu, odnosno postavljanjem odgovarajućeg saobraćajnog znaka na drugom državnom putu. U tom slučaju sudovi nalaze da odgovornost za nastalu štetu snosi jedinica lokalne samouprave na čijoj teritoriji je šteta nastala, odnosno lovačko udruženje koje gazduje lovištem na tom delu puta.
S obzirom na iznete oprečne stavove u pogledu pravnog osnova odgovornosti upravljača javnog puta neophodno je izvršiti adekvatnu pravnu analizu odgovarajućih pozitivnopravnih odredbi o postojanju ili nepostojanju odgovornosti upravljača javnog puta za navedene štete.
Ključne reči: javni put, upravljač javnog puta, naknada štete, odgovornost jedinica lokalne samouprave, odgovornost lovačkog udruženja koje gazduje lovištem.

DISCIPLINSKA ODGOVORNOST DRŽAVNIH SLUŽBENIKA U PRAVU REPUBLIKE SRBIJE (I deo)

OGLEDI

RADNO PRAVO

UDK: 349.22:331.108.6-057.34(497.11)

DISCIPLINSKA ODGOVORNOST DRŽAVNIH SLUŽBENIKA U PRAVU REPUBLIKE SRBIJE
(I deo)
* Bojana Radević, advokat i student doktorskih studija na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
Rezime: Predmet rada je analiza disciplinske odgovornosti državnih službenika za povrede radnih dužnosti i to kroz prizmu zakonskih rešenja, stavova pravne teorije i sudske prakse. S obzirom da su državni službenici značajna pretpostavka za efikasno funkcionisanje državne uprave, u radu se analizira pravno uređenje disciplinske odgovornosti i disciplinskog postupka, ali i izvesne pravne praznine i nedoumice koje su uočene u sudskoj praksi i koje bi de lege ferenda mogle biti regulisane. Razmatra se primena prava na pravično suđenje zagarantovanog članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u disciplinskim postupcima koji se vode protiv državnih službenika i potreba uvođenja specijalizovanih sudova.
Ključne reči: državni službenik, disciplinska odgovornost, disciplinski postupak, pravo na pravično suđenje, specijalizovani radni sud.

TRGOVINA LJUDIMA U PRAVU BOSNE I HERCEGOVINE (II deo)

OGLEDI: BOSNA I HERCEGOVINA

UDK: 343.533(497.6)
343.431

TRGOVINA LJUDIMA U PRAVU BOSNE I HERCEGOVINE
(II deo)
* Prof. dr Vladimir M. Simović, tužilac Tužilaštva BiH i redovni profesor Fakulteta za bezbjednost i zaštitu Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci.
** Prof. dr Marina M. Simović, sekretar Ombudsmana za djecu Republike Srpske, redovni profesor, Fakultet pravnih nauka Panevropskog univerziteta “Apeiron” u Banjoj Luci.

Rezime: U radu se raspravljaju aktuelna pitanja trgovine ljudima u pravu Bosne i Hercegovine. Polazi se od opšteg režima uređenja ovog pitanja u skladu sa evropskim standardima. U tom kontekstu, analizira se najprije pravo Bosne i Hercegovine, a potom zakonsko uređenje tog pitanja u vezi krivičnog djela trgovine ljudima, odnosno “Međunarodne trgovine ljudima” u Krivičnom zakonu BiH. Ukazuje se na elemente osnovnog oblika ovog krivičnog djela, obilježja krivičnog djela u pravu Republike Srpske, kao i teže i posebne oblike ispoljavanja krivičnog djela. Zaključno se konstatuje da najveći broj savremenih krivičnih zakonodavstava u Evropi, u sistemu inkriminacija kojima se štite osnovna, temeljna prava ili slobode čovjeka, njegov integritet i dostojanstvo ličnosti – predviđa krivično djelo sa specifičnim nazivom “trgovina ljudima”. Radi se o različitim oblicima/vidovima ispoljavanja protivpravnih djelatnosti pojedinaca ili grupa ljudi, odnosno pravnih lica kojima je cilj eksploatacija drugih lica, posebno žena ili djece, bilo da se radi o opštem, klasičnom kriminalitetu ili transnacionalnom organizovanom kriminalitetu. U osnovi ovih nacionalnih pravnih rješenja se nalazi Konvencija Savjeta Evrope za borbu protiv trgovine ljudima (2005).
Ključne riječi: trgovina ljudima, evropski standardi, Bosna i Hercegovina, krivično djelo, kazna.

GRAĐANSKOPRAVNA ODGOVORNOST ZBOG POVREDE ŽIVOTNE SREDINE

TEMA BROJA 
EKOLOPŠKO PRAVO
UDK: 349.6
          347.1/.2
GRAĐANSKOPRAVNA ODGOVORNOST ZBOG POVREDE ŽIVOTNE SREDINE
* Dr Ilija Babić, redovni profesor univerziteta u penziji.
Rezime: U građanskom pravu, protiv lica koje je povredilo životnu sredinu, mogu se podneti obligacione, stvarnopravne i posesorne tužbe.
Član 156. Zakona o obligacionim odnosima predviđa dve ekološke tužbe. Jedna tužba je preventivna ekološka tužba koja se podnosi ako preti nastupanje znatnije štete. Ovom tužbom tužilac nastoji da otkloni izvor opasnosti od štete (actio popularis) koja preti tužiocu ili neodređenom broju lica. Tužbu može podneti i lice koje nije direktno ugroženo. Druga ekološka tužba može se podneti ako je šteta već nastala iako ovom članu prethodi podnaslov „Zahtev da se ukloni opasnost štete”. Tužilac je lice koje je radnjom (neradnjom) tuženog povređeno te je za njega nastupila materijalna odnosno nematerijalna šteta. Imisije najčešće potiču od opasne stvari i opasne delatnosti te će imalac ove stvari odgovarati za štetu po principu prouzrokovanja (objektivna odgovornost). Istu odgovornost zagađivača za zagađenje životne sredine predviđa i član 103. stav 1.  Zakona o zaštiti životne sredine.
Vlasnik nepokretnosti, pretpostavljeni vlasnik  ali i onaj ko nepokretnost drži na osnovu prava izvedenog iz prava vlasnika  (npr. zakupac nepokretnosti, plodouživalac) može podneti svojinsku negatornu tužbu protiv onog ko ga uznemirava imisijama, a ne oduzimanjem stvari. Ako je tim uznemiravanjem prouzrokovana šteta, vlasnik ima pravo da zahteva naknadu štete po opštim pravilima o naknadi štete.
Držalac nepokretnosti može protiv lica koje ga uznemirava imisijama (bez oduzimanja stvari) podići posesornu tužbu u roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje i učinioca, a najkasnije u roku od godinu dana od nastalog smetanja.
Tužbom zbog uznemiravanja državine ne može se zahtevati naknada štete niti  sprovođenje odgovarajućih mera radi sprečavanja imisija (kao što je ugradnja filtera na dimnjaku ili pravljenje bazena ili postrojenja) ili njihovo svođenje na uobičajenu i dozvoljenu meru. Rešenjem suda se samo može odrediti zabrana daljeg uznemiravanja.

Ključne reči: ekološka tužba; negatorna tužba, državinska tužba; actio popularis; građanskopravna  odgovornost za imisije.

TRGOVINA LJUDIMA U PRAVU BOSNE I HERCEGOVINE (I deo)

Ogledi: Bosna i Hercegovina

UDK: 343.533(497.6)
343.431
TRGOVINA LJUDIMA U PRAVU BOSNE I HERCEGOVINE
(I deo)
* Prof. dr Vladimir M. Simović, tužilac Tužilaštva BiH i redovni profesor Fakulteta za bezbjednost i zaštitu Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci.
** Prof. dr Marina M. Simović, sekretar Ombudsmana za djecu Republike Srpske, redovni profesor, Fakultet pravnih nauka Panevropskog univerziteta “Apeiron” u Banjoj Luci.

Rezime: U radu se raspravljaju aktuelna pitanja trgovine ljudima u pravu Bosne i Hercegovine. Polazi se od opšteg režima uređenja ovog pitanja u skladu sa evropskim standardima. U tom kontekstu, analizira se najprije pravo Bosne i Hercegovine, a potom zakonsko uređenje tog pitanja u vezi krivičnog djela trgovine ljudima, odnosno “Međunarodne trgovine ljudima” u Krivičnom zakonu BiH. Ukazuje se na elemente osnovnog oblika ovog krivičnog djela, obilježja krivičnog djela u pravu Republike Srpske, kao i teže i posebne oblike ispoljavanja krivičnog djela. Zaključno se konstatuje da najveći broj savremenih krivičnih zakonodavstava u Evropi, u sistemu inkriminacija kojima se štite osnovna, temeljna prava ili slobode čovjeka, njegov integritet i dostojanstvo ličnosti – predviđa krivično djelo sa specifičnim nazivom “trgovina ljudima”. Radi se o različitim oblicima/vidovima ispoljavanja protivpravnih djelatnosti pojedinaca ili grupa ljudi, odnosno pravnih lica kojima je cilj eksploatacija drugih lica, posebno žena ili djece, bilo da se radi o opštem, klasičnom kriminalitetu ili transnacionalnom organizovanom kriminalitetu. U osnovi ovih nacionalnih pravnih rješenja se nalazi Konvencija Savjeta Evrope za borbu protiv trgovine ljudima (2005).
Ključne riječi: trgovina ljudima, evropski standardi, Bosna i Hercegovina, krivično djelo, kazna.

ODRŽAJ PREMA ZAKONSKIM ODREDBAMA I SUDSKOJ PRAKSI

OGLEDI
STVARNO PRAVO
UDK: 347.232
ODRŽAJ PREMA ZAKONSKIM ODREDBAMA I SUDSKOJ PRAKSI
* Dr Rajko Sudžum, naučni savetnik
Rezime: Jedan od načina sticanja prava svojine je sticanje tog prava održajem. Svojina stečena održajem ne zasniva se na svojini prethodnika. Održajem se može steći pravo svojine samo na stvari na kojoj drugi ima pravo svojine. Održajem se stiče pravo svojine na originaran način. Održajem se ne može steći pravo svojine na suvlasničkoj stvari, pošto u tom slučaju na stvari ima više sudržalaca. Zakupac ne može steći pravo svojine održajem na stvari koja je predmet zakupa. Vreme potrebno za održaj počinje teći onog dana kada je držalac stupio u državinu, a završava se istekom poslednjeg dana vremena potrebnog za održaj. Sa stanovišta održaja interesantna je i državina stvarne službenosti koja se zasniva na faktičkom vršenju službenosti kada za to vršenje ne postoji pravni osnov.
Osnovni elementi održaja su državina i protek vremena. Državina u smislu održaja postoji na stvari ili povodom stvari (državina stvari ili državina službenosti, odnosno državina prava službenosti). Otuda je održaj vezan za stvarno pravo. Izvan tog prava održaj ne postoji. Održaj je jedan od načina sticanja stvarnih prava, ali ne svih. Održajem se stiče pravo svojine i pravo stvarne službenosti. Ne stiče se održajem pravo zaloge, a ni pravo lične službenosti (pravo plodouživanja, pravo upotrebe i pravo stanovanja, zbog posebnosti ovih prava).
Da bi održaj imao pravni učinak – da bi se njime steklo pravo svojine ili pravo službenosti neophodno je da proističe iz državine koja traje određeno vreme. Kvalitet državine propisuje zakon. Ona mora da bude zakonita i savesna. Zakon propisuje i trajanje državine (protek vremena) kao uslov za nastanak održaja kojim se stiče neko pravo. U ovom slučaju protek vremena je pravna činjenica kojom se zasniva pravni odnos, nastanak prava svojine ili prava lične službenosti.

Ključne reči: održaj, stvarno pravo, pravo svojine, pravo službenosti, državina, protek vremena, zakonita državina, savesna državina, stvarne službenosti, lične službenosti.

UKLANJANJE NEPROPISNO ZAUSTAVLJENOG ODNOSNO PARKIRANOG VOZILA PREMA ZAKONU O BEZBEDNOSTI SAOBRAĆAJA NA PUTEVIMA, SA POSEBNIM OSVRTOM NA ODLUKU USTAVNOG SUDA SRBIJE IZ 2016. GODINE

NEDOUMICE
 STVARNO PRAVO
UDK: 34:656.1(497.11)
UKLANJANJE NEPROPISNO ZAUSTAVLJENOG ODNOSNO PARKIRANOG VOZILA PREMA ZAKONU O BEZBEDNOSTI SAOBRAĆAJA NA PUTEVIMA, SA POSEBNIM OSVRTOM NA ODLUKU USTAVNOG SUDA SRBIJE IZ 2016. GODINE
* Maja Gluščević, advokat iz Niša.
Rezime: Povod za ovaj rad je odluka Ustavnog suda Republike Srbije IUO – 358/2014 iz 2016. godine, kojom je ovaj sud utvrdio da uklanjanje nepropisno zaustavljenog, odnosno parkiranog vozila prema članu 54. stav 6. Pravilnika o načinu vršenja kontrole i neposrednog regulisanja saobraćaja na putevima i vođenju obaveznih evidencija o primeni posebnih mera i ovlašćenja nije u saglasnosti sa zakonom. Naime, ovim Pravilnikom sam čin uklanjanja nepropisno parkiranog, odnosno zaustavljenog vozila smatra se završenim momentom odmicanja najmanje jednog para točkova vozila od podloge, nakon čega nije moguće izvršiti prekid uklanjanja vozila po izdatom nalogu. Ovom svojom odlukom Ustavni sud Republike Srbije je po mom mišljenju zauzeo pravilan stav kada je donoseći odluku utvrdio da odmicanjem jednog para točkova vozila (automobila), isto nije uklonjeno, a postupak uklanjanja vozila nije završen sve dok se isto nalazi na licu mesta.

Ključne reči: Ustav Republike Srbije, ustavnost, zakonitost, vozilo (automobil), stvarna prava, svojina, imovina, državina, vlasnik stvari, mirna državina, Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima.

 NAČELA I PRAVILA OPŠTEG UPRAVNOG POSTUPKA U POSTUPKU VRŠENJA INSPEKCIJSKOG NADZORA  sa primerima iz sudske prakse Upravnog suda, prakse Ustavnog suda i ESLJP  (II deo)

OGLEDI
UPRAVNO PRAVO
UDK: 3.072.6(497.11)
 NAČELA I PRAVILA OPŠTEG UPRAVNOG POSTUPKA U POSTUPKU VRŠENJA INSPEKCIJSKOG NADZORA 
sa primerima iz sudske prakse Upravnog suda, prakse Ustavnog suda i ESLJP 
(II deo)
* Radojka Marinković, sudija, predsednica Upravnog  suda.
Rezime: Inspekcijski nadzor je posao državne uprave čija sadržina i pojam su utvrđeni zakonom kojim se uređuje rad državne uprave, koji vrše organi državne uprave, organi autonomne pokrajine i organi jedinica lokalne samouprave, sa ciljem da se preventivnim delovanjem ili nalaganjem mera obezbedi zakonitost i bezbednost poslovanja i postupanja nadziranih subjekata i spreče ili otklone štetne posledice po zakonom i drugim propisom zaštićena dobra, prava i interese. Inspekcijskom nadzoru upodobljavaju se drugi oblici nadzora i kontrole čijim vršenjem se ispituje primena zakona i drugih propisa neposrednim uvidom u poslovanje i postupanje nadziranog subjekta, koje vrše organi državne uprave i drugi subjekti sa javnim ovlašćenjima, u skladu sa posebnim zakonom. Sadržina, granice, ovlašćenja, prava i obaveze pri vršenju inspekcijskog nadzora utvrđeni su Zakonom o inspekcijskom nadzoru i posebnim zakonima. U postupku vršenja inspekcijskog nadzora inspektor, odnosno drugi ovlašćeni službenik postupa saglasno načelima i pravilima delovanja državne uprave i načelima i pravilima delovanja državnih službenika, odnosno službenika autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave, kao i saglasno načelima i pravilima postupka kojima je uređen opšti upravni postupak.  
U tom kontekstu, autor pored opštih izlaganja o hijerarhiji propisa u inspekcijskom nadzoru, vrsti i prirodi postupka i akata koje donose inspekcijski organi, analizira primenu načela i pravila postupka uređenih Zakonom o opštem upravnom postupku u postupku inspekcijskog nadzora, kao osnova zaključivanja o pravnoj prirodi postupka inspekcijskog nadzora, pravnoj zaštiti i uslovima za sudsku zaštitu u upravnom sporu uz navođenje odgovarajućih primera iz sudske prakse u upravnom sporu,  prakse Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava.

Ključne reči: inspekcijski nadzor, načela, upravni postupak, upravni akt, sudska zaštita u upravnom sporu.

STEČAJ PREDUZETNIKA – NUŽDA ILI POTREBA

OGLEDI

PRIVREDNO PRAVO

UDK: 347.427(497.11:4-6EU)
COBISS.SR-ID 144569609
STEČAJ PREDUZETNIKA – NUŽDA ILI POTREBA
* Dr Marko Radović, sudija Privrednog suda u Beogradu, docent na Pravnom fakultetu Univerziteta Union u Beogradu.

Rezime: Autor u radu nastoji da, analizom stečajnog zakonodavstva, kako sa istorijskog, tako i sa uporednopravnog i pozitivnopravnog aspekta, pruži odgovor na nekoliko aktuelnih pitanja. Prevashodno je pitanje da li postoje objektivni uslovi i realna potreba za zakonskim regulisanjem stečaja preduzetnika ili se radi o nužnosti formalnog harmonizovanja sa propisima Evropske unije (EU), bez analize da li će taj postupak zaživeti u praksi i biti od koristi svim učesnicima stečajnog postupka, a posredno i državi. Pod objektivnim uslovima se podrazumeva pitanje jasne regulisanosti statusa preduzetnika, njegovog imovinskopravnog i obligacionopravnog položaja. Ukoliko na to pitanje proistekne pozitivan odgovor, dalje se postavlja pitanje na koji način je najpodobnije regulisati stečaj preduzetnika. O svim navedenim pitanjima biće raspravljano u radu.
Ključne reči: stečaj, preduzetnik, stečaj preduzetnika.

X

Zaboravili ste lozinku?

Pridružite nam se