UDK: 343.123.12
NAPAD NA SLUŽBENO LICE U VRŠENJU SLUŽBENE DUŽNOSTI
Ratomir Antonović, Fakultet za pravo, bezbednost i menadžment “Konstantin Veliki” Univerziteta “Union Nikola Tesla”.
Rezime: Napadi na lica koja vrše službene dužnosti su danas sve češći i intenzivniji. Prisutni su pretežno na sportskim manifestacijama i javnim skupovima, gde se okuplja veći broj lica. Suštinsko pitanje u ovom istraživanju jeste ko se sve može smatrati službenim licem, da li postoji potreba za širenjem kruga ovih lica i kakvu pravnu zaštitu oni uživaju. Da li se službenim licem mogu smatrati sva ona lica koja vrše bilo koju dužnost od javnog i opšteg značaja i da li njihova zaštita treba u budućnosti da ima ekstenzivniji karakter. Analiziranjem najdrastičnijih slučajeva napada na službena lica, utvrđuje se koje službene radnje su najrizičnije i kojim službenim radnjama treba posvetiti posebnu pravnu zaštitu. Naposletku, daje se predlog koje je mere potrebno preduzeti s ciljem poboljšanja pravne zaštite službenih lica, sa predlogom ko sve, pored aktuelnog kruga lica treba da uživa pravnu zaštitu. Poseban akcenat se baca na napade na pripadnike Ministarstva unutrašnjih poslova, pripadnike bezbednosnih struktura, kao i na sve učestalije napade na lica koja vrše druge poslove od posebnog značaja za društvo, a koja još uvek nemaju status službenih lica.
Ključne reči: službeno lice, službena radnja, napad, pravna zaštita, status.
UDK: 343.157.3
PONAVLJANJE KRIVIČNOG POSTUPKA OSUĐENOM U ODSUSTVU (ČL. 479-481. ZKP) U SUDSKOJ PRAKSI (II deo)
Dragan U. Kalaba, zamenik Višeg javnog tužioca u Čačku.
Rezime: Nužno je za ponavljanje krivičnog postupka osuđenom u odsustvu ukazati na ostvarenje osnovnog uslova predviđenog u članu 470. ZKP koji glasi: „Krivični postupak koji je završen pravnosnažnom presudom može se ponoviti na zahtev ovlašćenog lica pod uslovom propisanim u ovom zakoniku.“
Lica ovlašćena za podnošenje zahteva za ponavljanje (pravog) krivičnog postupka su određena u članu 471. ZKP. Posebne – specijalne odredbe koje se odnose na ponavljanje krivičnog postupka osuđenom u odsustvu jesu odredbe čl. 479-481. ZKP.
Suština ponovljenog postupka osuđenom u odsustvu jeste faktički preispitivanje ranije pravnosnažne presude, koja kao takva može da ostane na snazi ili pak da se stavi van snage (član 478. stav 3. tačka 1. ZKP).
Ključne reči: krivični postupak, pravosnažna presuda, suština ponovljenog postupka osuđenom u odsustvu.
UDK: 340.66(497.11)“18/19″
ODNOSI MEDICINE I PRAVOSUĐA U SRBIJI KROZ DVA VEKA VEŠTAČENJA
Primarijus dr Gavrilo Šćepanović, sudski veštak.
Rezime: Prva polovina XIX veka za Srbiju je označila postepen i mukotrpan državni razvoj u kome se postupno organizovala kako državna uprava i pravosuđe tako i medicina sa organizacijom zdravstvene službe, što je sve bilo usmereno ka dobrobiti i zaštiti narodnog zdravlja.
U radu su prikazani značajni momenti koji ukazuju na povezanost tadašnjeg pravosuđa i medicinskih prilika toga doba i na početak sudskomedicinske prakse kod nas.
U Kneževini Srbiji, po Zakonu o ustrojstvu Velike škole u Beogradu 1863. godine, sudska medicina se uvodi za studente Pravnog fakulteta, znatno ranije nego za studente medicine gde je nastava započela 1923. godine na Medicinskom fakultetu koji je osnovan dve godine ranije. Prvi udžbenik sudske medicine dr Aćima Medovića za potrebe studenata prava pojavio se 1865. godine, a prvi udžbenik sudske medicine za studente medicine napisao je dr Milovan Milovanović 1926. godine.
Pravni fakultet u Beogradu 1880. godine osnovao je zajedničku katedru sudske medicine i higijene kao obaveznih predmeta za studente prava IV godine. Uprkos ambicioznim zakonodavnim normativima donesenim u ovom periodu obdukcija je bila onaj važan element koji je nedostajao u dokaznom postupku i u procesu prvih medicinskih ekspertiza. Prvi sačuvani Zapisanik obdukcionog nalaza je iz 1902. godine, mada postoje podaci da je prva parcijalna obdukcija urađena u Srbiji još 1839. godine.
Sredinom, a naročito krajem 19. veka medicina se na nivou evropskih država sve više oblikovala formiranjem pojedinih medicinskih struka, uključujući i sudsku medicinu. Međutim, na našim je prostorima medicinsko veštačenje bilo još na rudimentarnom nivou i daleko od evropskih standarda. Sudska medicina je bila još uvek deo opšte nejasno definisane regulative koja je varirala u svom postojanju.
Osnivanjem Medicinskog fakulteta 1921. godine stvoreni su uslovi za razvoj medicine i diferencijaciju medicinskih struka i na našim prostorima. Iste godine osnovan je Insitut za sudsku medicinu u Beogradu, a znatno kasnije, 1960. god. u Novom Sadu, 1962. u Nišu, a 1985. godine u Kragujevcu. U ovim okolnostima je nastajala sudska medicina kao posebna disciplina koja objedinjuje znanja pravne i medicinske nauke.
Uredba o lekarskim komorama u Kraljevini Jugoslaviji doneta je 27. 3. 1923. godine. Tako su lekari Srbije imali svoju stalešku organizaciju u neprekidnom trajanju od gotovo 50 godina. U nadležnosti Komore bili su i sudski veštaci. Taj kontinuitet je prekinut odmah posle Drugog svetskog rata kada je ukinuta privatna lekarska praksa, a sa tim i Udruženje veštaka.
Zbog nedostatka organizovane edukacije veštaka, nepostojanja standarda te nepoznavanja elementarnih pravila procesnog prava i drugih zakonskih normativa, dugo se zapažala velika razlika u ocenama veštaka. Savremeni razvoj društva te njegove veoma dinamične promene državnih i pravnih odnosa dovele su do dramatičnog povećanja broja parničnih i krivičnih postupaka. Rezultat toga je potreba za povećanjem broja edukovanih i kvalifikovanih sudskih veštaka različitih specijalističkih disciplina. I tada, kao i sada, nalaz i mišljenje, kao jedno od ključnih dokaznih sredstava kojima se najčešće služi sud, nije moglo uvek da bude zasnovano na nesumnjivoj objektivnosti i kompletnoj stručnosti.
Nakon Drugog svetskog rata nastao je veliki napredak u organizaciji veštačenja i edukaciji sudskih veštaka. Jasnije je određen društveni i stručni položaj veštaka. Do kraja XX veka uloga lekaraveštaka bila je konačno definisana, a početkom XXI veka usavršena do sadašnje forme.
Ključne reči: lekari, sudije, veštaci, sudovi, pravosudni organi, sudska medicina.
UDK: 342.98(497.11)
PROJEKTOVANI POLOŽAJ NAMEŠTENIKA U DRŽAVNIM ORGANIMA (Povodom Radnog teksta novela Zakona o državnim službenicima)
Slađanka Milošević, predsednica Sindikata pravosuđa Srbije.
Rezime: Ovaj tekst se bavi analizom Radnog teksta Zakona o izmenama i dopunama Zakona o državnim službenicima, ukazujući na potrebu unapređenja odredaba koje se odnose na razlike u položaju nameštenika po ovom zakonu i Zakonu o zaposlenima u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave, odmore i odsustva, rad na određeno vreme, rad van radnog odnosa i rad na „lizing“.
Ključne reči: nameštenici, državni službenici, pravosuđe, sindikat.
UDK:343.211.3-053.6(497.6)
343.91-053.6(497.6)
OSNOVNA OBILJEŽJA MALOLJETNIČKOG KRIVIČNOG PRAVA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE (II deo)
Prof. dr sc. Osman N. Jašarević, Pravni fakultet Univerziteta u Travniku.
Elma Datzer, istraživač u Centru za istraživanje politike suprotstavljanja kriminalitetu u Sarajevu.
Rezime: U većini država pravni je položaj maloljetnih počinitelja krivičnih djela posebno uređen. Takav se cjelovit sistem propisa često naziva maloljetničko krivično pravo. Budući da su djeca i mladi nedovoljno psihički zreli i da se njihova postupanja ne mogu izjednačiti sa postupanjima odraslih, obično taj sistem propisa podrazumijeva određene specifičnosti u pogledu postupka i mjera i sankcija koje se mogu primijeniti. Njihova svrha nije kao kod punoljetnih počinitelja samo utvrđivanje okolnosti djela i krivice počinitelja, nego odgoj, preodgoj i resocijalizacija djece i mladih. U Bosni i Hercegovini, odnosno Federaciji Bosne i Hercegovine je početkom 2015. godine stupio na snagu Zakon o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku. Budući da se radi o recentnoj zakonodavnoj aktivnosti, u radu se sa namjerom opisivanja položaja maloljetnika u krivičnom pravu u Federaciji Bosne i Hercegovine raspravio sistem mjera i krivičnih sankcija koji se prema ovom zakonu mogu izreći za djecu i maloljetne počinitelje krivičnih djela, svrha i uslovi za njihovo izricanje, te izložena osnovna obilježja postupka, sa posebnim osvrtom na činjenice koje se utvrđuju u ovom postupku. Na osnovu spomenute analize i rasprave može se zaključiti da je pravni položaj djece i maloljetnih počinitelja krivičnih djela u Federaciji Bosne i Hercegovine različit u odnosu na punoljetna lica u pogledu niza elemenata, kao što su poseban sistem mjera i sankcija, supsidijarnost u njihovom izboru, obazrivost i hitnost u postupanju suda i drugih organa, pravo na odbranu uz pomoć branioca bez ograničenja, isključenje javnosti postupka. Maloljetničko krivično pravo je u Bosni i Hercegovini, odnosno Federaciji Bosne i Hercegovine u normativnom smislu na tragu modernih krivičnopravnih rješenja, na čijoj afirmaciji treba nastaviti raditi.
Ključne riječi: maloljetničko krivično pravo, mjere i sankcije prema maloljetnicima, odgoj i preodgoj maloljetnika.
UDK: 343.232:656.1(497.11)
VOZAČKA DOZVOLA I ZABRANA UPRAVLJANJA VOZILOM (DILEME PRAKSE)
Dr Tomica Delibašić, Beograd.
Rezime: U radu se razmatraju pitanja vezana za upravljanje vozilom od strane vozača koji nema, odnosno ne poseduje vozačku dozvolu, kao i kršenje zabrane upravljanja motornim vozilom, odnos ovih prekršaja kada se steknu kod jednog učinioca u vezi s istim vozilom.
Analiziraju se pitanja koja je praksa nametnula, posebno pravni stavovi koje sudovi zauzimaju, dajući kritički osvrt na njih, uz zauzimanje stava autora.
Posebno se razmatra pitanje da li učiniocu koji uopšte nema vozačku dozvolu i po zakonu nema pravo upravljanja vozilom ima zakonskog osnova i treba li mu izricati sudsku zabranu upravljanja vozilom, te koje to ima implikacije.
Ključne reči: bezbednost saobraćaja, motorno vozilo, sadržina zabrane upravljanja, trajanje zaštitne mere, oduzimanje i nepostojanje dozvole, neodgovarajuća kategorija dozvole.
UDK: 342.56(497.11)
MODELIRANJE POLUGA UTICAJA NA PRAVOSUDNE ORGANE
Dr Zoran Ivošević, bivši sudija Vrhovnog suda Srbije i univerzitetski profesor u penziji.
Rezime: Radni tekst ustavnih amandmana o pravosuđu noveliran je posle “unutrašnje debate” i upućen je Venecijanskoj komisiji. Učinjene izmene i dopune svode se na zamenu poluga uticaja na sudstvo i javno tužilaštvo, a ne na njihovo neutralisanje, na čemu je insistirala stručna javnost.
Ključne reči: modeliranje poluga uticaja, nezavisnost sudstva, samostalnost javnog tužilaštva, Visoki savet sudstva, Visoki savet tužilaca.
UDK: 343.157.3
PONAVLJANJE KRIVIČNOG POSTUPKA OSUĐENOM U ODSUSTVU (ČL. 479-481. ZKP) U SUDSKOJ PRAKSI (I deo)
Dragan U. Kalaba, zamenik Višeg javnog tužioca u Čačku.
Rezime: Nužno je za ponavljanje krivičnog postupka osuđenom u odsustvu ukazati na ostvarenje osnovnog uslova predviđenog u članu 470. ZKP koji glasi: „Krivični postupak koji je završen pravnosnažnom presudom može se ponoviti na zahtev ovlašćenog lica pod uslovom propisanim u ovom zakoniku.“
Lica ovlašćena za podnošenje zahteva za ponavljanje (pravog) krivičnog postupka su određena u članu 471. ZKP. Posebne – specijalne odredbe koje se odnose na ponavljanje krivičnog postupka osuđenom u odsustvu jesu odredbe čl. 479-481. ZKP.
Suština ponovljenog postupka osuđenom u odsustvu jeste faktički preispitivanje ranije pravnosnažne presude, koja kao takva može da ostane na snazi ili pak da se stavi van snage (član 478. stav 3. tačka 1. ZKP).
Ključne reči: krivični postupak, pravosnažna presuda, suština ponovljenog postupka osuđenom u odsustvu.
UDK: 347.951.2(497.11)
MEĐUPRESUDA
Dr Gordana Stanković, redovni profesor Univerziteta u Nišu.
Rezime: Autor u radu analizira institut međupresude u parničnom procesnom pravu regulisan odredbama Zakona o parničnom postupku iz 2011. i konstatuje da od donošenja prvog srpskog Zakona o parničnom postupku iz 2004. u procesnom sistemu postoje tri vrste međupresude koje se međusobno razlikuju u pogledu uslova, razloga, ciljeva, dejstva i faze postupka u kojima se one donose.
Ključne reči: tužbeni zahtev, kondemnatorna tužba, zahtev za utvrđenje u toku parnice, presuda, međupresuda, drugostepena međupresuda.
UDK:343.85:[343.53:336.741.1
343.85:[343.9.024:336.7
NOVELA ZAKONA O OGRANIČAVANJU RASPOLAGANJA IMOVINOM U CILJU SPREČAVANJA TERORIZMA
Prof. dr Milan Milošević, Fakultet za poslovne studije i pravo, Beograd.
Rezime: Krajem 2017. godine po hitnom postupku usvojene su izmene i dopune Zakona o ograničavanju raspolaganja imovinom u cilju sprečavanja terorizma. Novela je rezultat uočenih slabosti i nedostataka u implementaciji pomenutog zakona iz 2015. godine, a njen cilj je dalje unapređenje borbe protiv finansiranja terorizma kao prethodne neophodne faze u vršenju terorističkih akata. Po oceni predlagača, to će dodatno doprineti da Srbija bude prepoznata kao pouzdan partner međunarodnoj zajednici u borbi protiv finansiranja terorizma, ali predstavlja značajan korak i u procesu harmonizacije naše legislative sa propisima Evropske unije. U bliskoj budućnosti to će svakako doprineti i boljoj oceni Srbije na međunarodnom planu u smislu njenog poslovnog i investicionog rejtinga, a dodatno će preduprediti i eventualni rizik po integritet, pravilno funkcionisanje, reputaciju i stabilnost našeg finansijskog sistema.
Ključne reči: ograničenje raspolaganja imovinom, sprečavanje terorizma, lista označenih lica, komitet Manival, Uprava za sprečavanje pranja novca.