UDK: 340.137:343.1(497.11:4-672EU)
EVROPSKI PRAVNI STANDARDI I NACIONALNO KRIVIČNO PROCESNO ZAKONODAVSTVO (RAZLOZI NEOPHODNOSTI USAGLAŠAVANJA I STANJE U SRBIJI)
Prof. dr Stanko BEJATOVIĆ, redovni profesor Pravnog fakulteta u Kragujevcu i predsednik Srpskog udruženja za krivično-pravnu teoriju i praksu.
Rezime: Predmet stručno-kritičke analize u radu su tri grupe pitanja. Prvo, tu je pitanje koje se tiče pojma i vrste evropskih pravnih standarda u oblasti krivičnog procesnog prava. Osnovni zaključak analize ove grupe pitanja je stav autora da danas prostor ne samo Evrope već i međunarodne zajednice kao celine karakteriše prisustvo nemalog broja standarda koji s obzirom na ovo imaju i skoro univerzalni karakter. Kao takvi sve više su prisutni i u zakonodavstvima zemalja Evrope koje još uvek, u formalnom smislu reči, nisu članice Evropske unije (slučaj i sa Republikom Srbijom). Polazeći od ovog autor (u okviru druge grupe pitanja) obrazlaže i razloge neophodnosti implementacije predmetnih standarda u nacionalna krivičnoprocesna zakonodavstva (slučaj npr. sa sve većim internacionalnim karakterom najtežih oblika kriminaliteta, odlukama Evropskog suda za ljudska prava, uslovljenosti integracionih procesa stepenom implementacije standarda u nacionalno zakonodavstvo i sl).
Treća, centralna grupa pitanja ovog rada posvećena je konkretnoj analizi stepena implementacije pojedinih evropskih standarda u pozitivnom krivičnom procesnom zakonodavstvu Republike Srbije (slučaj npr. sa standardima koji se tiču efikasnosti krivičnog postupka, koncepta istrage, jačanja sloboda i prava učesnika krivičnog postupka, prava na pravni lek i efikasan sistem pravnih lekova i mera za obezbeđenje prisustva okrivljenog u krivičnom postupku). U analizi ove grupe pitanja autor je posebnu pažnju posvetio svom viđenju načina i puteva potpune implementacije analiziranih standarda u krivično procesno zakonodavstvo Srbije, što po shvatanju autora treba da bude realizovano nastavkom rada na reformi njenog krivičnog procesnog zakonodavstva – pre svega ZKP.
Ključne reči: Evropa, pravni standardi, krivično procesno zakonodavstvo, Srbija, krivični postupak, krivičnoprocesni subjekti, Zakonik o krivičnom postupku, pravni sistem, implementacija, istraga, okrivljeni, pojednostavljene forme postupanja u krivičnim stvarima, sistem pravnih lekova, oštećeni.
UDK: 347.952
POGREŠNA I NEPRAVILNA PRIMENA PRAVNE NORME IZ ČLANA 20. STAV 7. ZIO U PARNICI ZA NAKNADU ŠTETE ZBOG PROTIVZAKONITOG RUŠENJA OBJEKTA
– Ne proizvode pravno dejstvo raspolaganja imovinom koja izvršni dužnik učini nakon prijema rešenja o izvršenju, odnosno zaključka kojim se određuje izvršenje –
Prof. dr Nebojša Šarkić, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta Union.
Rezime: Članom 10. Zakona o izvršenju i obezbeđenju propisano je da „postupku izvršenja i obezbeđenja shodno se primenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno“, a nijednim propisom nije propisano da se procesna odredba člana 20. stav 7. ZIO primenjuje u parničnom postupku.
Stoga pozivanje suda u parničnom postupku na odredbe izvršnog prava i to člana 20. stav 7. ZIO a u vezi sa aktivnom legitimacijom nije moguće jer nije ni bilo predmet razmatranja u izvršnom postupku, pa samim tim ovakav pravni stav nije održiv. Ako se pri tome izvršni postupak vodio po Zakonu o izvršnom postupku, a u ovom zakonu nije postojala ovakva odredba, naknadno pozivanje na član 20. stav 7. ZIO nije moguća i zbog toga što bi se time uvela ustavno nedozvoljena retroaktivnost.
Ključne reči: izvršenje, parnični postupak, retroaktivnost zakona.
UDK: 347.948:347.513
VEŠTAČENJE UMANJENE ŽIVOTNE AKTIVNOSTI U PARNICI – IZAZOVI I DILEME (II deo)
Gavrilo Šćepanović, prim. dr, sudski veštak, Beograd, Republika Srbija.
Rezime: Veštačenje umanjene životne aktivnosti (UŽA) je najsloženije veštačenje u okviru nematerijalne štete. Ne postoje kriterijumi za precizno primenjivanje procenta u ekspertizi posledica telesnih povreda, kao prihvaćene mere od suda i medicine, iz čega proizlaze brojna neslaganja i suprotna lekarska mišljenja. Deo teškoća pri veštačenju UŽA nastaje zbog nedovoljnog poznavanja ili nepoštovanja osnovnih principa organizovanja i sprovođenja veštačenja, i to kako od strane parničnog suda, tako i od strane lekara veštaka, a takođe i zbog praktičnih problema vezanih za veštačenje.
Potrebno je kompleksno viđenje problema UŽA sa aspekta različitih medicinskih specijalnosti, od strane stručnjaka koji imaju najveća iskustva u ovoj oblasti.
Medicinsko veštačenje treba uvek da se osvrne na važne činjenice: uzročno-posledična veza štetnog događaja i povreda, uticaj prethodnih povreda i posebnih stanja oštećenika i uticaj primenjenog lečenja, a potom izvršiti pregledom objektivni nalaz trajnih posledica i tako objektivizirane posledice prevesti na UŽA, kao vid nematerijalne štete.
Lekari veštaci treba da prate tehnološki napredak u medicini koji zahteva nove kriterijume u oceni životne aktivnosti.
Ključne reči: nematerijalna šteta, veštačenje, parnica, sudije.
UDK: 347.952
RAZGRANIČENJE NADLEŽNOSTI IZMEĐU SUDA I JAVNOG IZVRŠITELJA ZA SPROVOĐENJE IZVRŠENJA I OBEZBEĐENJA
Mladen Nikolić, sudija Privrednog apelacionog suda.
Rezime: Uvođenje javnih izvršitelja u pravni sistem Republike Srbije, a naročito znatno proširenje njihove nadležnosti u fazi sprovođenja izvršenja i obezbeđenja u odnosu na sudsku nadležnost, dovodi i do određenih spornih pitanja koja se odnose na nadležnost, bilo suda bilo javnog izvršitelja, u toj fazi postupka.
Sporna pitanja pojavila su se (između ostalog), najpre zbog činjenice da zakonodavac nije na jasan i precizan način uredio nadležnost za pojedine postupke u fazi sprovođenja izvršenja i obezbeđenja, a dalje, uopšte nije predvideo mogućanost da dođe do sukoba nadležnosti između suda i javnog izvršitelja.
Rad je posvećen tim spornim pitanjima, uz izneto mišljenje o mogućem sukobu nadležnosti između suda i javnog izvršitelja i ko bi bio nadležan da rešava o tom sukobu nadležnosti.
U radu su posebno analizirana pojedina sporna pitanja koja se odnose na nadležnost za izvršenje izvršnih isprava u vezi sa porodičnim odnosima, sprovođenje protivizvršenja, naplatu sudskih penala, kao i ona koja se odnose na sprovođenja privremenih mera koje glase na činjenje, nečinjenje ili trpljenje.
Ključne reči: sud, javni izvršitelj, izvršenje, obezbeđenje, nadležnost.
UDK: 342.951:37(497.11)
PRIMENA ZAKONA O OPŠTEM UPRAVNOM POSTUPKU U USTANOVAMA OBRAZOVANJA I VASPITANJA
Ruža Urošević, sudija Upravnog suda.
Rezime: Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja propisano je da se tim zakonom uređuju osnove sistema predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja i vaspitanja i obrazovanja odraslih. Kada je u pitanju postupanje u upravnim stvarima, zakonom je predviđena supsidijarna primena Zakona o opštem upravnom postupku. To se ne odnosi na oblast ostvarivanja prava iz radnih odnosa zaposlenih u ustanovama, koja je skoro u celini regulisana ovim zakonom. Međutim i u toj oblasti se primena pravila upravnog postupka pokazuje kao nezaobilazna, pogotovo kada su u pitanju forma i sadržina akata koji se u tom postupku donose.
Ključne reči: obrazovanje i vaspitanje, upravni postupak, rešenje, zaključak, upravni spor.
UDK: 340.12/.13
342.22
UNIVERZALISTIČKA ZAMISAO GLOBALIZMA O SVETSKOJ DRŽAVI, PRAVU I VLADAVINI PRAVA*
Dr Dragan M. Mitrović, redovni profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
*Ovaj članak je rezultat rada na istraživačkom projektu Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu za 2018. godinu pod nazivom „Identitetski preobražaj Srbije“.
Rezime: Univerzalističke zamisli oduvek predstavljaju postojan sadržaj ljudskog razmišljanja o organizovanju sveta i vladanju na sveobuhvatan način. Počev od najstarijih sačuvanih artefakata i kasnijih zapisa, od Sumera i Vavilona do današnjih dana, neprekinuto provejava ideja o blagodetima jednog sveobuhvatnog ustrojstva ljudske zajednice. Nevolja je u tome što je u modernom dobu, a naročito u XIX i XX veku, ta univerzalistička ideja doživela dve suštinski različite interpretacije. Prva je internacionalistička, a druga globalistička. Prva računa sa nužnim razlikama i priznaje ih, dok druga te razlike teži da ukine i svede ih na folklor. Danas se najnovije promene, naročito promene u razvijenim liberalnim demokratskim društvima, odvijaju u znaku zamisli globalizma, a na štetu internacionalizma, znatno kompromitovanog u prvoj polovini XX veka.
Kada je reč o svetskoj državi, očigledno, ona predstavlja posebnu varijantu moderne globalističke zamisli o državi razvijenoj do krajnjih granica u teritorijalnom, personalnom, vlastodržačkom, kulturnom, informatičkom, ekološkom i svakom drugom smislu. Tu korporativističku zamisao o jednoj superdržavi federalnog tipa ili barem jednoj svetskoj vladi dopunjava zamisao o tzv. civilnom društvu kao nekakvoj protivteži nastojanjima svetskih vlastodržaca i brani od nasrtaja na njegove preostale demokratske i autonomne sadržaje.
Kad je reč o svetskom pravu, dovoljno je reći da bi svetska država kao ničim ograničena tvorevina mogla da donosi univerzalno obavezne propise. Ona pravno nikome ne bi odgovarala. Na stvaranju takvog univerzalnog prava odavno se radi. To se i danas čini donošenjem brojnih predloga, zaključaka ili agendi Ujedinjenih nacija (naročito Agenda 21 i 30), istrajavanjem na donošenju drugih globalističkih dokumenata (TTIP, TISA itd), ali i sve raširenijim korišćenjem pravnih transplantata koji ubrzavaju globalizovanje prava.
Kad je reč o svetskoj vladavini prava, nju je teško zamisliti samo kao nekakvu globalnu vladavinu koja počiva na zamislima o tzv. kosmopolitskoj demokratiji, svetskom građaninu i svetskom parlamentu, jer je u centru interesovanja globalista i dalje stvaranje ničim sputane moći svetske države a ne interes njenih budućih atomiziranih građana – državljana. Budući da se radi o privlačnim himerama, postaje sve jasnije da možda sve to nije ni potrebno u slučaju uspostavljanja eugeničke globalne diktature nad ostatkom nekadašnjeg čovečanstva. Ne postoje naznake ili dokazi da bi bilo drugačije. Postoje samo uveravanja u blagodeti jednog sveobuhvatnog ili univerzalnog (kosmopolitskog, u zamislima globalista) ustrojstva ljudske zajednice koja bi trebalo da broji do 300 miliona preživelih članova čovečanstva, barem kako je zapisano na spomeniku poznatom pod nazivom Georgia Guidestone.
Ključne reči: univerzalizam, globalizam, svetska država, pravo, vladavina prava.
UDK: 340.113
NEKE STARE IZREKE KOJE VAŽE ZA PRAVNIKE I KRIMINALISTE (I deo)
Prof. dr sc. Duško Modly, redovni profesor pravnih fakulteta u Zagrebu i Rijeci.
Prof. dr sc. Adnan Duraković, vanredni profesor Pravnog fakulteta u Zenici.
Rezime: Rad sadrži stare izreke koje važe za pravnike i kriminaliste, a koje predstavljaju ostavštinu starih pravnika i filozofa za kojima posežu savremenici. Poslovice sadrže sažeto i praktično iskustvo, jasne same po sebi bez dodatnog dokazivanja. One predstavlju dragulje društvene psihologije provjerene kroz vrijeme sa određenom dozom estetike. Kao ideje one ulaze u srca i umove ljudi utičući na njihovu filozofiju i djelovanje. Koja će se filozofija odabrati zavisi od karaktera ljudi. Stoga i ovaj rad koji smo sačinili iz brojnih izvora ima svrhu u tome da će neke od izreka koristiti mudrima.
Ključne riječi: izreke, pravo, kriminalistika.
UDK: 343.63(497.6)
DA LI JE UGLED I ČAST U BOSNI I HERCEGOVINI NEOPHODNO ZAŠTITITI KRIVIČNIM ZAKONODAVSTVOM?
II deo
Antonije Živković, master pravnik, uža naučna oblast krivično pravo, pripravnik Okružnog suda u Banjaluci.
Rezime: U radu se analizira normativno uređenje uvrede i klevete kroz istorijsko, uporedno i pozitivno zakonodavstvo. U pogledu gorenavedenog autor ističe da je zakonodavstvo Bosne i Hercegovine prilikom regulisanja materije zaštite časti i ugleda primjenilo rješenje koje se razlikuje od rješenja prihvaćenog u zakonodavstvima Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Austrije i Švajcarske. Specifičnost ovog rješenja ogleda se u činjenici da je zaštita časti i ugleda u BiH pružena samo kroz parnični postupak naknade nematerijalne štete regulisan u zakonima o zaštiti od klevete, dok uporedno zakonodavstvo evropskih zemalja sa bogatom pravnom tradicijom čast i ugled štiti prvenstveno krivičnim zakonodavstvom. U uvodnom dijelu rada analizirano je krivično zakonodavstvo BiH prije donošenja posebnih zakona o zaštiti od klevete. U glavnom dijelu rada detaljno su analizirane odredbe Zakona o zaštiti od klevete sa sudskom praksom, online kleveta i izložen prikaz uporednog zakonodavstva kako susjednih zemalja, tako i zemalja sa bogatom pravnom tradicijom u normativnom regulisanju uvrede i klevete. Na kraju, izloženi su zaključci autora o navedenoj problematici.
Ključne riječi: uvreda, kleveta, sloboda izražavanja, zaštita časti i ugleda, ljudsko dostojanstvo, mediji, demokratsko društvo.
UDK: 351.074(497.11)
STRATEGIJA REFORME JAVNE UPRAVE U REPUBLICI SRBIJI – Mere i aktivnosti za realizaciju ciljeva reforme –
Ruža Urošević, sudija Upravnog suda.
Rezime: U svim oblastima društva, pa i u oblasti javne uprave, Republika Srbija je započela reformske procese i aktivnosti. Neke od planiranih aktivnosti su već dale određene rezultate u oblasti državne uprave, ali su od 2014. godine aktivnosti proširene i na ceo sistem javne uprave.
Strategijom reforme javne uprave i Akcionim planom za njeno sprovođenje, utvrđeni su opšti i posebni ciljevi reforme, kao i ključni principi na kojima se zasniva. Rezultati reforme se prate svake godine na osnovu izveštaja o realizovanim aktivnostima, a prema njima najveći broj aktivnosti je realizovan u okviru prvog cilja koji se odnosi na proces racionalizacije broja zaposlenih, optimizacije, restruktuiranja državne uprave i uvođenja E-usluga.
Ključne reči: reforma, javna uprava, strategija, akcioni plan.
UDK: 35.077.2(497.11)
UPRAVNI POSTUPAK I UPRAVNI SPOR U SRBIJI – Glavne procesne veze –
Prof. dr Zoran Tomić, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu.
Rezime: Razmatranje relacije pravne regulative upravnog postupka i zakonskog uređenja upravnog spora – u sadašnjem vremenu u Srbiji – važno je, posebno, iz dva razloga: zbog nužnih promena pojedinih solucija ZUS-a (iz 2009. god), radi njegovog osavremenjavanja (naročito u pogledu pravnih lekova), a i zbog dovođenja u sklad posebnih upravno-procesnih propisa sa ZUP-om (iz 2016. god). Najmarkantnije linije povezivanja upravnog postupka i upravno-sudskog postupka u kome se raspetljava upravni spor su – u pogledu predmeta postup(a)ka, načela, stranaka, utvrđivanja činjenica, pravnih puteva zaštite, mogućnosti odlaganja izvršenja, pune sudske jurisdikcije, itd. Pri tome, pozicija organa u upravnom postupku bitno je drugačija od procesne pozicije suda, kao nezavisnog tela i definitivnog kontrolora zakonitosti upravne delatnosti. Njegova nezavisnost u upravnom sporu i staranje isključivo o zakonitosti. Sve u svemu, upravni spor po svojoj prirodi nije treći upravno-procesni stepen nego krajnja, redovna sudska kontrola upravnog postupanja.
Ključne reči: upravni postupak, upravni spor, rešenje, izvršenje, presuda, puna sudska jurisdikcija, pravni lekovi, razuman rok.