Category Archives for "Autori"

Nepuno radno vreme kao fleksibilni oblik rada

UDK: 331.573(497.11)
331.312.82(497.11)

NEPUNO RADNO VREME KAO FLEKSIBILNI OBLIK RADA
Dr Vesna Bilbija, savetnik, Upravni sud Republike Srbije, Odeljenje u Novom Sadu.

Rezime: Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o radu iz jula 2014. godine, izvršeno je noveliranje velikog broja odredaba. U Obrazloženju Predloga zakona, pored ostalog, istaknuta je potreba za obezbeđivanje pravnog okvira za fleksibilnije regulisanje odnosa između poslodavaca i zaposlenih, kojima se obezbeđuje zadovoljavanje potreba zaposlenih i poslodavaca u uređivanju njihovih međusobnih odnosa, a u cilju podsticanja zapošljavanja i smanjenja rada “na crno“. U proteklih dvadesetak godina, usled velikih promena u oblasti svetske ekonomije, društvenih, tehnoloških i drugih uslova u kojima se odvija rad, menja se i način odvijanja radnih odnosa. Destabilizuju se klasični, stalni radni odnosi, a sve više se primenjuju tzv. fleksibilne forme.
U fleksibilne oblike radnog angažovanja spadaju: 1) rad sa nepunim radnim vremenom; 2) rad na određeno vreme; 3) privremeni i povremeni poslovi, 4) rad kod kuće i rad na daljinu, 5) privremeno ustupanje radnika preko agencija, 6) samozapošljavanje (pri čemu se radi za određenog poslodavca), 7) rad kod poslodavca po osnovu građansko-pravnih ugovora.
Tema ovog rada je zakonsko uređenje nepunog radnog vremena u Republici Srbiji i izazovi u primeni ovog fleksibilnog oblika radnog angažovanja.

Ključne reči: fleksibilni oblici rada, nepuno radno vreme, radnopravni položaj žene, rad “na crno“, nezaposlenost.

Primena definicije naselja prema Zakonu o bezbednosti saobraćaja na putevima

UDK: 351.81(497.11)
656.1:625.712(497.11)

PRIMENA DEFINICIJE NASELJA PREMA ZAKONU O BEZBEDNOSTI SAOBRAĆAJA NA PUTEVIMA
Vladimir V. Miljević, advokatski pripravnik u Beogradu.

Rezime: Pitanje postojanja naselja u jednoj konkretnoj situaciji, koja je predmet određenog postupka, često može da bude od presudnog značaja. Okolnost (ne)postojanja naselja odlučna je činjenica, jer se upravo na osnovu nje dalje utvrđuje, prilagođenost brzine kretanja vozila konkretnoj situaciji. Stoga je pravilan odnos prema pojmu naselja veoma bitan za donošenje pravične i zakonite odluke. Od ishoda poređenja, u postupku utvrđene brzine kretanja konkretnog vozila, sa ograničenjem dozvoljene brzine na putu kojim se vozilo kretalo, zavisi i to da li je vozač vozio prilagođenom brzinom ili ne (na putevima u Republici Srbiji, opšte ograničenje u naselju iznosi 50 kmh, naspram opšteg ograničenja van naselja koje iznosi 80 kmh). Primećujemo, da su u pitanju razlike u brzinama, koje nisu zanemarljive. Naselje, kao pojam, predstavlja složen skup, koji u sebi sadrži četiri važna elementa. Ovi elementi (izgrađenost, funkcionalna objedinjenost, namena za život i rad stanovnika i odgovarajući znak), samo u slučaju kumulativnog postojanja mogu da ispune uslove, da se određeni prostor smatra naseljem. Iz tog razloga, u praksi je potrebno utvrditi znatan korpus činjenica, svakako znatno veći od pukog ispitivanja, da li je na određenom mestu postojao znak ili ne. Početi od utvrđivanja postojanja znaka za naselje, bilo bi isto, kao kada bi se u krivičnom postupku počelo od utvrđivanja krivice optuženog, bez prethodnog ispitivanja, redosledom propisanih elemenata krivičnog dela koji prethode utvrđivanju krivice (radnje, predviđenosti u zakonu i osnova koji isključuju protivpravnost). Stoga je i kod ispitivanja postojanja naselja, nužno potrebna ,,postepenost”, što podrazumeva potrebu, da se proveri postojanje svih zakonom predviđenih elemenata naselja i to po redosledu koji je naveden u Zakonu. Samo svestranim ispitivanjem postojanja apsolutno svih zakonom predviđenih elemenata naselja, može se sa izvesnošću izvesti pravilan zaključak o tome, da li je određeno mesto bilo naselje ili ne.
Nadamo se da će ovaj rad ohrabriti sve pravnike praktičare da u svom radu okolnosti postojanja naselja posvete zasluženo mesto, u svim postupcima gde se pitanje postojanja naselja bude ukazalo.

Ključne reči: naselje, naseljeno mesto, saobraćajna nezgoda, ograničenje brzine, saobraćajni znak, saobraćajna signalizacija, uviđaj, veštačenje, odgovornost upravljača puta.

Pokretanje upravnog postupka i troškovi u novom Zakonu o opštem upravnom postupku

UDK: 342.9:35.077.3(497.11)

POKRETANJE UPRAVNOG POSTUPKA I TROŠKOVI U NOVOM ZAKONU O OPŠTEM UPRAVNOM POSTUPKU
Ljubodrag Pljakić, sudija Vrhovnog kasacionog suda u penziji.

Rezime: Novi ZUP je tek drugi procesni zakon ove vrste posle Drugog svetskog rata. Sadrži značajne novine koje su u funkciji osnovne svrhe i cilja Zakona da se stranci u upravnom postupku omogući da što lakše ostvari svoja prava i pravne interese, a da to ne bude na štetu trećih lica i u suprotnosti sa javnim interesom.
U tom pravcu, razrađene su i odredbe o samom pokretanju upravnog postupka i o troškovima postupka. Rešenja o troškovima upravnog postupka su vrlo značajna ne samo za ostvarenje materijalnih efekata stranke, već važnije od toga što se uvažava dostojanstvo stranke koje, iako proklamovano u pojedinim posebnim procesnim zakonima, ipak nije našlo potvrdu i u praksi.
Stoga očekujemo da će i upravna i upravnosudska praksa kroz tumačenje novog ZUP-a, uz obučene kadrove u organima uprave i pripremljene sudije Upravnog suda za primenu ovog zakona, pronaći prava rešenja da se postavljeni ciljevi Zakona i ostvare.

Ključne reči: novi ZUP, prethodni ZUP, pravni položaj stranke, pokretanje upravnog postupka, troškovi postupka.

Pravni položaj i granice odgovornosti članova upravnog odbora banaka

UDK: 342.951:336.71-057.17

PRAVNI POLOŽAJ I GRANICE ODGOVORNOSTI ČLANOVA UPRAVNOG ODBORA BANAKA
Ljubodrag Pljakić, sudija Vrhovnog suda Srbije u penziji.

Rezime: Prilikom ocene zakonitosti rada pojedinih banaka, uvek se mora imati u vidu razgraničenje nadležnosti organa banke koja je precizno regulisana odgovarajućim odredbama Statuta na osnovu ovlašćenja iz Zakona. Pri tome se imaju u vidu nadležnosti, pa prema tome, i odgovarajuće odgovornosti članova Upravnog i Izvršnog odbora banke, Odbora za upravljanje aktivom i pasivom, kao i Odbora za praćenje poslovanja banke (Odbora za reviziju).
Međutim, kada se u praksi donose pojedinačna rešenja sa karakterom upravnih akata, onda se često mešaju nadležnosti pa se kod izricanja odgovarajućih mera penalnog karaktera predsedniku i članovima Upravnog odbora banke stavljaju na teret neizvršavanje ili nepravilno izvršavanje poslova iz nadležnosti drugih organa.
Zadatak ovog referata je da preko praktičnih primera ukaže na različit pristup osnova i domašaja odgovornosti upravne i upravno-sudske prakse po pitanju odgovornosti za rad predsednika i članova Upravnog odbora banke.

Ključne reči: članovi Upravnog odbora, Odbor za upravljanje aktivom i pasivom, Odbor za reviziju, penalna odgovornost i njeni domašaji, visina kazne, saslušanje stranke.

Veštačenje naročito teškog invaliditeta i duševni bol bliske osobe

UDK: 340.66

VEŠTAČENJE NAROČITO TEŠKOG INVALIDITETA I DUŠEVNI BOL BLISKE OSOBE
Prim. dr Gavrilo Šćepanović, sudski veštak, Beograd.

Rezime: Dva su osnovna preduslova za osnovanost naknade ovog vida štete: naročito težak invaliditet i naročito teška unakaženost tela. Veštačenje naročito teškog invaliditeta otežava činjenica da, ni pravni ni medicinski, ovaj pojam nije bliže definisan niti bliže određen po sadržaju. To često zahteva dodatno usaglašavanje veštaka, a neretko i arbitražu. Prema iskustvu sudskomedicinske prakse, ovaj vid nematerijalne štete karakteriše višestruko teško oštećenje lokomotornih organa, udruženo sa teškim oštećenjem visceralnih ili psihočulnih organa. Kod oštećenog lica, naročito teški invaliditet dovodi do ometanja ili potpunog prekida radnog angažovanja ili školovanja, otežava socijalne i porodične odnose, bavljenje rekreativnim, kulturnim i drugim aktivnostima. Bitna pretpostavka pri određivanju naročito teškog invaliditeta jeste da ova, zbog izobličenja tela, deluje na socijalno (porodično, pre svega) okruženje izazivajući gađenje, zgražavanje, nelagodnost i tako izaziva duševne patnje bračnog druga, roditelja, dece ili najbližih srodnika koji žive u istom domaćinstvu.

Ključne reči: invaliditet, duševni bolovi, unakaženost tela, veštačenje, parnica.

Norveška sudska administracija (NCA) kao činilac funkcionisanja i razvoja norveškog sudskog sistema

UDK: 340.13(481)
347.97/.99

NORVEŠKA SUDSKA ADMINISTRACIJA (NCA) KAO ČINILAC FUNKCIONISANJA I RAZVOJA NORVEŠKOG SUDSKOG SISTEMA
Prof. dr Mladen Vukčević, predsednik Sudskog savjeta Crne Gore.

Rezime: Predmet rada je uticaj Norveške sudske administracije (NCA) na funkcionisanje sudskog sistema u ovoj državi. U tom cilju predočen je istorijski razvoj sudskog sistema i organizacija sudova u Norveškoj, koja pokazuje niz posebnosti, kao i efikasnost u vršenju sudske funkcije. U težišnom dijelu rada obrađene su nadležnosti ove institucije i njen odnos sa drugim granama vlasti, kao i neposredna komunikacija sa sudovima.
Djelovanje NCA prezentirano je kroz četiri uloge: pružanje podrške sudovima, unapređivanje zakonodavstva, razvojna uloga i upravljačka uloga.
Kroz prizmu programskih opredjeljenja u radu su prikazani osnovni principi funkcionisanja i izazovi sa kojima će se NCA susrijetati. U zaključnoj ocjeni sintetizovan je značaj izučavanja ovog uporednog iskustva za rješavanje brojnih upita koji se javljaju u procesu reformisanja sudske vlasti u državama Zapadnog Balkana.

Ključne riječi: Norveška sudska administracija, ustavna tradicija, sudovi, sudski predmeti, strateški planovi, uloga NCA, reforma sudstva.

Sticanje i raspolaganje imovinom velike vrednosti

UDK: 347.72.036(497.11)
340.134:347.72(497.11)

STICANJE I RASPOLAGANJE IMOVINOM VELIKE VREDNOSTI
Dr Milovan Milić, dipl. pravnik.

Rezime: Pored osnovnih odredaba Zakona o privrednim društvima i pravnih formi privrednih društava, ovim zakonom, u delu četvrtom, posebno je predviđeno sticanje i raspolaganje imovinom velike vrednosti privrednih društava.
Sticanje i raspolaganje imovinom velike vrednosti privrednih društava je novi pravni institut koji je u privredno zakonodavstvo uveden prethodnim Zakonom o privrednim društvima, i koji je prestao da važi stupanjem na snagu važećeg Zakona o privrednim društvima.
Uređujući sticanje i raspolaganje imovinom velike vrednosti privrednih društava, Zakonom o privrednim društvima,1) pored pojma i osnovnih odredaba, uređeni su postupak sticanja, odnosno raspolaganja imovinom velike vrednosti, posledice povrede odredaba o raspolaganju imovinom velike vrednosti i shodna primena na društvo sa ograničenom odgovornošću.2)

Ključne reči: sticanje i raspolaganje imovinom velike vrednosti i postupak sticanja i raspolaganja imovinom velike vrednosti.

Historijski razvoj privatnog detektivstva u BiH i neki specifični poslovi koje obavljaju danas

UDK: 343.123.12(497.6)
343.436::004

HISTORIJSKI RAZVOJ PRIVATNOG DETEKTIVSTVA U BiH I NEKI SPECIFIČNI POSLOVI KOJE OBAVLJAJU DANAS
Mr Sedin Lakača, magistar kriminalistike, doktorand na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, Univerzitet u Sarajevu.

Rezime: Privatno detektivstvo u BiH je samo po sebi specifično s obzirom da u jednom dijelu države postoji već nekoliko godina, dok u drugom dijelu ne postoji ni u zakonodavnom smislu. Kada ovo kažemo prvenstveno mislimo na konstituciju države sačinjene od F BiH, Republika Srpska i Distrikta Brčko, u kojoj jedni zakoni postoje i egzistiraju izvjestan period dok u drugoj ne postoje. Takav slučaj je sa privatnim detektivstvom koje ne postoji u Federaciji BiH. Za cilj imamo predstaviti neke historijske činjenice koje upućuju da je privatno detektivstvo na neki način postojalo i na području Bosne, a o čemu svjedoče i neki pisani dokumenti s ovih prostora. Osim toga cilj nam je da predstavimo i neke poslove današnjice koji su izazov u svakom smislu riječi naročito kada je u pitanju sigurnosni segment. Jedan od takvih poslova je „Cyber criminal“ koji je predmet interesovanja velikog broja sigurnosnih agencija, a između ostalog i privatnih detektiva. Za potrebe ovog članka proveli smo istraživanje kojim je obuhvaćeno područje Federacije, gdje smo tom prilikom anketirali više skupina ispitanika od kojih prvenstveno policijske službenike različitih činova, građane, advokate, studente kriminalistike, prava i dr. Nakon provedenog istraživanja uočavamo da postoji velika zainteresovanost za privatno detektivstvo kao i za poslove koji su u njihovoj nadležnosti. Prezentiranjem rezultata predočit ćemo stvarno stanje o samoj spoznaji i afirmiranju poslova privatnih detektiva.

Ključne riječi: privatni detektivi, razvoj detektivstva, poslovi, regulativa, Federacija BiH.

Pregovaranje o krivici i postupak za izdavanje kaznenog naloga kao pojavni oblici pojednostavljenih formi postupanja u krivičnim stvarima Republike Srpske i njihov doprinos efikasnosti krivičnog postupka

UDK: 343.10(497.6)“2004/2015″
340.134:343.13(497.6)

PREGOVARANJE O KRIVICI I POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA KAO POJAVNI OBLICI POJEDNOSTAVLJENIH FORMI POSTUPANJA U KRIVIČNIM STVARIMA REPUBLIKE SRPSKE I NJIHOV DOPRINOS EFIKASNOSTI KRIVIČNOG POSTUPKA
(Iskustva u dosadašnjoj praksi)

Mr Dragana Kosić, viši inspektor Ministarstva unutrašnjih poslova, Uprave kriminalističke policije, Jedinice za privredni kriminalitet u Banja Luci.

Rezime: U okviru brojnih mjera koje se preduzimaju s ciljem povećanja efikasnosti krivičnog postupka posebno mjesto pripada upravo pojednostavljenim formama postupanja u krivičnim stvarima. Predlaganje pojednostavljenih procesnih formi tradicionalnim krivičnim postupcima je inspirisano željom za uštedom vremena, troškova i rada, izbjegavanjem formalnosti koje u rutinskim slučajevima izgledaju nepotrebne. U tom kontekstu, izvršena je sistemska reforma krivičnog procesnog zakonodavstva, kako na nivou Bosne i Hercegovine, tako i u njenim entitetima i Brčko Distriktu BiH koja je otvorila potpuno novi pristup krivičnom postupku, u kome se akcenat stavlja ne samo na pojačavanje zaštite osnovnih ljudskih prava i sloboda, nego i na efikasnost samog postupka. U paleti pojednostavljenih i skraćenih postupaka novo krivično procesno zakonodavstvo u Republici Srpskoj poznaje sljedeće oblike: imunitet svjedoka (član 149. ZKP RS), izjašnjenje o krivici (član 244. ZKP RS), pregovaranje o krivici (član 246. ZKP RS) i postupak za izdavanje kaznenog naloga (član 358. ZKP RS). U ovom radu biće riječi o praktičnoj primjeni instituta pregovaranje o krivici i postupka za izdavanje kaznenog naloga s aspekta efikasnosti krivičnog postupka Republike Srpske (iskustva u dosadašnjoj praksi).

Ključne riječi: efikasnost krivičnog postupka, pojednostavljene forme postupanja u krivičnim stvarima, pregovaranje o krivici, postupak za izdavanje kaznenog naloga.

Član 26. Zakona o izvršenju i obezbeđenju

UDK: 347.952/.956(497.11)

Značenje zabrane ukidanja izvršnog rešenjai upućivanja predmeta na ponovno prvostepeno odlučivanje

ČLAN 26. ZAKONA O IZVRŠENJU I OBEZBEĐENJU
(Povodom pravnog stava Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 23.1. 2017. godine)
Mladen Nikolić, sudija Privrednog apelacionog suda.

Rezime: Tekst je posvećen problemu koji se pojavljuje u situaciji kada zakonodavac u nameri da ubrza postupak pred sudom donosi norme koje uskraćuju pravo na pravično suđenje. Jedna takva norma sadržana je u Zakonu o izvršenju i obezbeđenju u članu 26. Tom normom je propisano da: „Odlučujući o prigovoru i žalbi sud ne može da ukine prvostepeno rešenje i da predmet uputi na ponovno rešavanje.“
Povodom nejednake primene navedene norme Vrhovni kasacioni sud je dana 23. 1. 2017. godine na sednici Građanskog odeljenja, usvojio pravni stav da: „Odlučujući o prigovoru i žalbi sud ne može da prvostepeno rešenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak, već može da prvostepeno rešenje potvrdi i žalbu odbije ili prvostepeno rešenje preinači usvajanjem žalbe ili pak, prvostepeno rešenje ukine bez vraćanja na ponovni postupak i rešavanje.“
Problem je posebno izražen u slučaju kada nadležni drugostepeni sud postupajući po žalbi izvršnog poverioca izjavljenoj na rešenje veća prvostepenog suda, kojim je potvrđena odluka sudije pojedinca kojom je odbijen ili odbačen predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave, nalazi da je žalba osnovana. Postupajući po odredbi iz člana 26. Zakona o izvršenju i obezbeđenju i stavu Vrhovnog kasacionog suda, drugostepeni sud bi morao, kao posledicu usvajanja žalbe, doneti rešenje o izvršenju na osnovu verodostojne isprave. To rešenje bi bilo pravnosnažno i ne bi se moglo pobijati redovnim pravnim lekom, a u izvršnom postupku nisu dozvoljeni vanredni pravni lekovi, čime bi izvršnom dužniku bilo uskraćeno pravo da pravnim lekom pobija odluku suda kojom je odlučeno o njegovoj obavezi i naloženo plaćanje novčanog iznosa i istakne bilo koji prigovor koji dužnik može istaći poveriocu.
U tekstu je izneto stanovište da u opisanoj situaciji ima mesta neposrednoj primeni normi iz Ustava Republike Srbije i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koje jemče pravo na pravično suđenje i pravo na delotvoran pravni lek, odnosno pravno sredstvo i ponuđeno je moguće rešenje kako bi se izbegle situacije podnošenja ustavne žalbe i predstavke Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

Ključne reči: sud, rešenje o izvršenju na osnovu verodostojne isprave, ljudska prava, pravo na pravično suđenje, pravo na delotvoran pravni lek.

X

Zaboravili ste lozinku?

Pridružite nam se