UDK: 347.965.7(497.11)
NAKNADA TROŠKOVA POSTUPKA I POREZ NA DODATU VREDNOST (PDV) ZA PRUŽENU ADVOKATSKU USLUGU
Darko Prstić, sudija Osnovnog suda u Negotinu.
Rezime: U radu su prikazana osnovna shvatanja oko primene pojedinih odredbi Zakona o parničnom postupku koje uređuju troškove parničnog postupka, kao i odredbi važećeg Zakona o porezu na dodatu vrednost, a u svetlu usvojenog pravnog shvatanja Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda o ostvarivanju prava na naknadu troškova na ime PDV-a na advokatske usluge od dana 5. 7. 2017. godine, koji je izmenjen i dopunjen na sednici istog odeljenja dana 3. 3. 2020. godine. Svrha i cilj ovog teksta je da podseti kolege, ali i stranke koje inicijalno pokreću postupak pred sudom, kao i one protiv kojih se postupak vodi radi zaštite prava, da odluka suda, kako u pogledu tužbenog zahteva, tako i u pogledu troškova postupka, mora biti zaSnovana na primeni prava, a kojoj prethodi utvrđivanje činjenica, relevantnih za odlučivanje, s tim da autor pored analize navedenog pravnog shvatanja, kroz tekst upućuje i na posledice različitog postupanja sudova prilikom njegovog tumačenja. Ukazuje se i na potrebu davanja jasnih smernica radi ujednačavanja sudske prakse i osnovano upućuje na ponovno razmatranje pitanja prava stranaka na naknadu troškova na ime PDV-a za advokatsku uslugu, imajući u vidu suštinsku razliku krivičnog i građanskog postupka, položaj strana u ovim postupcima, te navedenu razliku koja se odnosi na pravo izbora advokata, ne dovodeći pritom u pitanje Ustavom garantovano pravo stranke na pravnu pomoć.
Ključne reči: troškovi parničnog postupka, naknada troškova, advokatska usluga, porez na dodatu vrednost, pravno shvatanje, izbor advokata i slobodan izbor advokata.
UDK: 347.9(497.11)
342.722:347.962.6
PRAVIČNO SUĐENJE
Borivoje Gajić, sudija Apelacionog suda u Novom Sadu.
Rezime: Vladavina prava zasnovana je na neotuđivim ljudskim i manjinskim pravima, koja se na osnovu Ustava RS neposredno primenjuju. Zaštita istih prava osigurava se prvenstveno putem ustavne žalbe, Ustavnom sudu RS, ali i kroz sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu koji je jedino ovlašćen da tumači i utvrđuje standarde za primenu Evropske konvencije o ljudskim pravima. Ustavna garancija prava na pravično suđenje (pošteno suđenje), pored ostalog, sastoji se u tome da odluka suda o nečijem pravu ili obavezi mora biti doneta u postupku koji je sproveden u skladu sa važećim procesnim zakonom, primenom relevantnog materijalnog prava i obrazložena na ustavnopravno prihvatljiv način, jer bi se u protivnom moglo smatrati da je proizvod proizvoljnog i pravno neutemeljenog stanovišta postupajućeg organa, odnosno suda. Zbog moguće povrede prava na pravično suđenje u sudskom postupku čiji je jedan aspekt i žalbeni postupak isto pravo uživa zaštitu po članu 6. stav 1. Konvencije. Ovaj članak je pokušaj da se ukaže na osnovne principe utvrđene u presudama Evropskog suda za ljudska prava, ustavnosudsku praksu u RS i praksu redovnih sudova u odnosu na pravično suđenje u žalbenom postupku i moguću povredu istog prava. Navedena povreda prvenstveno nastaje zbog pogrešne primene procesnih pravila koja se odnose na žalbu u žalbenom ili reviziju u revizijskom postupku. Pravila i standardi Evropskog suda za ljudska prava u osnovi mogu da se u žalbenom postupku promatraju kroz neposrednu ocenu dokaza u žalbenom postupku, ili propust žalbenog suda da oceni sve žalbene navode stranaka, nejednakost stranaka u žalbenom postupku i povredi prava na obrazloženu sudsku odluku. Pravično suđenje je osnovno pravo stranaka u sudskom postupku, bez obzira na prirodu istog postupka i položaj stranaka u istom. Navedeno načelo obuhvata veći broj procesnih pravila i prava stranaka tako da se može u značenju ljudskog prava govoriti o „složenom ljudskom pravu“ i može se razmatrati sa različitih aspekata. Pravičnost u osnovi podrazumeva ravnopravan tretman stranaka u postupku i obavezu stranaka da se procesnim pravima savesno koriste, pa je posebno interesantan odnos istih povreda u odnosu na značenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka predviđenih Zakonom o parničnom postupku.
Ključne reči: vladavina prava, pravično suđenje, jednakost oružja, kontradiktornost postupka, ocena dokaza, obrazložena sudska odluka.
Jednakost je najvažniji deo pravičnosti**
UDK: 343.222:656.1.08
SAOBRAĆAJNE NEZGODE NA UKRŠTANJU PUTA I PRUGE U NIVOU ISKLJUČIVA KRIVICA ILI PODELJENA ODGOVORNOST?
Dr Dragan Obradović, sudija, Viši sud u Valjevu.
Rezime: Saobraćajne nezgode na ukrštanju puta i pruge u nivou su naizgled jednostavna situacija u saobraćaju, gde je uvek odgovoran učesnik u saobraćaju koji se pre saobraćajne nezgode kretao putem, a da po pravilu nema odgovornosti na strani Železnica Srbije, koje su upravljači u železničkom saobraćaju za saobraćajne nezgode u kojima je drugi učesnik voz. U prethodnom periodu na ukrštanju puta i pruge u nivou bio je veći broj saobraćajnih nezgoda sa najtežim posledicama. Pokušali smo u radu da razmotrimo različite situacije u kojima može da dođe do saobraćajne nezgode na ukrštanju puta i pruge u nivou, a da u zavisnosti od tih situacija ukažemo da li osim odgovornosti vozača koji je upravljao pojedinim vozilom utvrdimo da li postoji i podeljena odgovornost na strani Železnica Srbije odnosno nadležnog upravljača puteva.
Ključne reči: saobraćajne nezgode, ukrštanje puta i pruge u nivou, podeljena odgovornost, naknada štete, učesnici u saobraćaju.
UDK: 340.142:347.998.4(497.11)
349.2:347.736/.739(497.11)
PRAKSA PRIVREDNOG APELACIONOG SUDA U REŠAVANJU RADNIH SPOROVA NAKON OTVARANJA STEČAJA
Jasminka Obućina, predsednik Privrednog apelacionog suda.
Rezime: Članom 25. Zakona o uređenju sudova1) je propisano da privredni sudovi između ostalog postupaju u sporovima povodom reorganizacije, sudske i dobrovoljne likvidacije i stečaja, osim sporova za utvrđenje postojanja, zasnivanja i prestanka radnog odnosa koji su pokrenuti pre otvaranja stečaja. Članom 58. Zakona o parničnom postupku2) je propisano da za suđenje u sporovima koji nastaju u toku i povodom stečajnog postupka isključivo je mesno nadležan sud koji sprovodi stečajni postupak. Član 88. Zakona o stečaju predviđa da u trenutku nastupanja pravnih posledica otvaranja stečaja se prekidaju svi sudski postupci u odnosu na stečajnog dužnika i njegovu imovinu. Međutim, odredbom čl. 91. i 90. Zakona o stečaju su propisani uslovi pod kojima se prekinuti postupci nastavljaju. Tako je članom 91. stav 3. propisano da ako se prekinuti parnični postupak vodio pred sudom opšte nadležnosti, taj sud se, ukoliko nastavi prekinuti postupak, rešenjem oglašava stvarno i mesno nenadležnim i predmet ustupa sudu koji sprovodi stečajni postupak nad tuženim.
Upravo na osnovu gorenavedenih odredbi pred privrednim sudovima se nastavi znatan broj parničnih postupaka koji su po svojoj prirodi radni sporovi, sporovi u kojima tužioci, zaposleni ostvaruju svoja prava po osnovu rada.
Druga grupa postupaka koji se pojavljuju radi ostvarivanja prava po osnovu rada su postupci koje pokreću zaposleni koji su zadržani na radu nakon otvaranja stečajnog postupka ili su pak angažovani po nekom drugom osnovu kod stečajnog dužnika.
Posebnu grupu čine postupci povodom ostvarivanja prava nakon usvojenog plana reorganizacije.
Predmet ovog rada je sagledavanje ostvarivanja prava zaposlenih – zadržanih na radu kod stečajnog dužnika nakon otvaranja stečajnog postupka, kroz praksu Privrednog apelacionog suda, odnosno Višeg trgovinskog suda, primenom stečajnih zakona, po kojima se još uvek vode stečajni postupci u RS.
Ključne reči: stečaj, zaposleni, radni odnos, prava po osnovu rada, reorganizacija.
UDK: 342.738(497.6)
340.142:341.645(4)
PRAVO NA PRIVATNI I PORODIČNI ŽIVOT I PRAKSA EVROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA I USTAVNOG SUDA BOSNE I HERCEGOVINE
Prof. dr Milena Simović, vanredni profesor na Fakultetu za bezbjednost i zaštitu Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci.
Prof. dr Vladimir M. Simović, tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine i vanredni profesor Fakulteta za bezbjednost i zaštitu Nezavisnog univerziteta u Banjoj Luci i Pravnog fakulteta Univerziteta „Vitez“ u Vitezu.
Rezime: Pravo na privatnost obuhvata pravo na porodični život, dom i prepisku, pravo na sklapanje braka i osnivanje porodice i na jednakost supružnika. Kad se radi o ljudskim pravima ove prirode, onda se zapravo od države traži apstinencija ili negativne obaveze. Važno je da pravo na privatnost štiti ličnu autonomiju pojedinca, bez obzira na to da li je u drugim zakonskim odredbama to pravo precizirano. Ovo pravo mora biti Ustavom zagarantovano da bi postojala ravnoteža sa drugim pravima koja mogu biti ograničavajuća.
Privatni život izražava pravo čovjeka da uredi svoj privatni život po vlastitoj želji, da bude zaštićen od neželjene javnosti i da odnose sa drugim ljudima takođe uspostavlja po vlastitom nahođenju. To privatnost povezuje sa javnošću u mjeri u kojoj je to upravo uslov njegovog vlastitog poimanja razvoja i afirmacije vlastite ličnosti i ličnosti onih koji ga neposredno okružuju. To pravo, shvaćeno kao zaštita od neželjenog publiciteta, često se sukobljava sa slobodom štampe. Ta dva dobra, privatnost i slobodu štampe, treba staviti u ravnotežu i odrednicom o opravdanom interesu javnosti da štampa ima pravo da objasni sve što je u interesu javnosti, ali ne i da naruši privatnost. Kada dođe do sukoba takva dva prava, prednost je na snazi onog koje ima ustavnu garanciju.
Ključne riječi: privatnost, porodični život, Ustav Bosne i Hercegovine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Evropski sud za ljudska prava.
UDK: 331.53.07(497.11)
AGENCIJSKO ZAPOŠLJAVANJE
Borivoje Živković, sudija Apelacionog suda u Beogradu u penziji.
Rezime: Agencijsko zapošljavanje je nestandardni oblik zapošljavanja koji se zasniva na osnovu ugovora o radu zaključenog između agencije za privremeno zapošljavanje i ustupljenog zaposlenog ali tako da se rad ostvaruje kod poslodavca korisnika, u njegovoj organizaciji i pod njegovim neposrednim nadzorom. Zakonom o agencijskom zapošljavanju uređen je ovaj vid zapošljavanja.
Ključne reči: agencija za privremeno zapošljavanje, poslodavac, ustupljeni zaposleni, poslodavac korisnik, uporedni zaposleni, radni odnos, jednaki uslovi, radni odnos na određeno vreme, radni odnos na neodređeno vreme, fikcija radnog odnosa na neodređeno vreme, otkaz, ostvarivanje prava, bezbednost na radu, naknada štete, prava i dužnosti, nadzor i organizacija, radni zadaci.
UDK: 347.251(497.11)
347.131.4(497.11)
DRŽAVINA ZEMLJIŠTA I KATASTAR NEPOKRETNOSTI
Ranko Jakovljević, Republički geodetski zavod SKN Negotin.
Rezime: U ovom radu prezentuju se status i modaliteti konstituisanja državine uređene propisima o katastru nepokretnosti u Srbiji – Zakon o državnom premeru i katastru i upisima prava na nepokretnostima, Zakon o državnom premeru i katastru i Zakon o postupku upisa u katastar nepokretnosti i vodova, sa odgovarajućim pravilnicima, prava držalaca.
Ključne reči: državina, nepokretnost, katastar, pravo, zakon, pravna sigurnost, stečeno pravo, praksa, upis, brisanje.
UDK: 342.531.42(497.11)
342.77(497.11)
PRIRODA ODLUKE O PROGLAŠENJU VANREDNOG STANJA
– Povodom novinske polemike s profesorom Ratkom Markovićem –
Prof. dr Zoran R. Tomić, redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu.
Rezime: Polemišući sa profesorom Ratkom Markovićem o svojstvima odluke o proglašenju vanrednog stanja (Odluka), pisac smatra da nije posredi akt donet po slobodnoj oceni, a ni „akt-uslov“ deklarativnog karaktera. U članku je razložno branjeno gledište da je Odluka osoben opšti pravni akt zasnovan na Ustavu – izvor vanrednog prava za ostale „akte krize“ koji iz njega proizlaze – privremenog trajanja, nadzakonske pravne snage i konstitutivnog karaktera. Ona je lex specialis, a ne lex individualis. Predstavlja neophodan i hitan, delotvoran državno-pravni odgovor – usmeren erga omnes – na stvarno i neotklonjivo nastupanje Ustavom predviđenih izuzetnih i kardinalnih (ne)prilika, „kad javna opasnost ugrožava opstanak države ili građana“.
Ključne reči: vanredno stanje, odluka, pravna priroda, konstitutivnost, lex specialis.
UDK: 343.522/.523
KRIVOTVORENJE DOKUMENATA I KRAĐA IDENTITETA
Damir Bilić, Pravni fakultet Univerziteta u Travniku; student postdiplomskog studija.
Doc. dr Sadmir Karović, Docent za krivičnopravnu naučnu oblast, Pravni fakultet, Univerzitet u Travniku, zaposlen u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu.
Rezime: Krivotvorenje je imitiranje, oponašanje, koje je obično napravljeno s namjerom prevare, odnosno da se proslijedi (ili proda, ako je roba) nekome, kao da je original. Krivotvoreni proizvodi se više puta prave s ciljem da se da prednost vrijednosti imitiranog proizvoda. Riječ krivotvorenje opisuje i krivotvorenje novčanica i dokumenata, tako i primjerice imitaciju odjeće, lijekova, satova, elektronike i logotipova i brendova raznih tvrtki. U slučaju robe, to rezultira u kršenju prava patenata i kršenju prava zaštitnih znakova. Krivotvorenje novca se obično strogo kažnjava od strane vlasti. Lažni novac je valuta koja je protuzakonito sačinjena bez odobrenja vlade ili države. Lažne vladine obveznice su instrumenti javnog duga, sačinjene bez zakonske dozvole, s namjerom da se „unovče“ za pravi novac. Krađa identiteta je radnja kojom netko koristi (prikuplja, obrađuje) tuđe osobne podatke (fizičkih osoba) protivno zakonu. Osim što predstavlja povredu privatnosti (npr. otvaranje lažnog facebook profila, lažno predstavljanje) ujedno je i kazneno djelo za koje je predviđena i kazna zatvora do godinu dana (za osnovni oblik tog djela).
Ključne riječi: falsifikovanje, krađa identiteta, krivotvorenje, krivična djela, novac.
UDK: 347.952.2(497.11)
347.131.4(497.11)
NEKOLIKO NOVINA U IZVRŠENJU NA NEPOKRETNOSTI
Mladen Nikolić, sudija Privrednog apelacionog suda.
Prof. dr Nebojša Šarkić, Pravni fakultet Univerziteta Union.
Rezime: Rad je posvećen izvršenju na nepokretnosti koje je jedno od Zakonom o izvršenju i obezbeđenju taksativno propisanih sredstava izvršenja radi namirenja novčanog potraživanja. Ovo sredstvo izvršenja svakako spada u najznačajnija sredstva izvršenja zbog toga što je po pravilu reč o stvari velike vrednosti, ali i zbog izuzetnog značaja koju nepokretnost po pravilu ima za izvršnog dužnika. Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o izvršenju i obezbeđenju uneto je nekoliko značajnih novina u postupak izvršenja na nepokretnosti.
Zakonodavac je pojačao ulogu načela srazmere, ali je omogućio i da se u korist izvršnog poverioca donese rešenje o izvršenju na osnovu isprava podobnih za upis prava svojine u korist izvršnog dužnika i kada je drugo lice, a ne izvršni dužnik upisano kao vlasnik nepokretnosti u javnom registru. Ova novina po mišljenju autora može izazvati probleme u praksi.
Pozitivna izmena je, što je u slučaju promene vlasnika nepokretnosti nakon sticanja založnog prava, propisano da izvršni poverilac u predlogu za izvršenje naznačava kao izvršnog dužnika novog vlasnika nepokretnosti ali i da se u toj situaciji izvršenje može sprovesti samo na nepokretnosti na kojoj postoji založno pravo. Ovo zakonsko rešenje otkloniće probleme koji su se pojavljivali pre izmene i za izvršnog poverioca i za novog vlasnika nepokretnosti u primeni člana 153. Zakona o izvršenju i obezbeđenju.
Pored uvođenja elektronskog javnog nadmetanja, niz novina uneto je u sam postupak prodaje i odnose se na primer, na visinu jemstva koje se polaže za učešće na nadmetanju i sam tok nadmetanja. Značajno pravo ustanovljeno je u korist založnog poverioca čije je pravo zaloge upisano pre donošenja najstarijeg rešenja o izvršenju jer on mora dati svoj pristanak u pisanoj formi na uslove iz sporazuma stranaka o prodaji nepokretnosti neposrednom pogodbom.
U radu je dat prikaz i nekoliko novina u postupku zajedničke prodaje nepokretnosti i pokretnih stvari.
Ključne reči: izvršni poverilac, izvršni dužnik, nepokretnost, sud, javni izvršitelj, javno nadmetanje.