UDK: 336.717.061(497.11)
347.455
PRAVNA VALJANOST VALUTNE KLAUZULE USTANOVLJENE UGOVOROM O KREDITU
Dr Dragiša B. Slijepčević, sudija Vrhovnog kasacionog suda.
Rezime: Sadržina prava i obaveza ugovora o kreditu određena je odredbom člana 1065. ZOO. Međutim, ugovor o kreditu predstavlja izraz volje ugovornih strana i može se zaključiti na kraći ili na duži vremenski rok. Zato davalac kredita, kao ekonomski jača ugovorna strana, pokušava da očuva očekivani profit od plasiranih kreditnih sredstava ugovornim konstituisanjem posebnih zaštitnih klauzula. Valutna klauzula je jedna od zaštitnih mera čije se konstituisanje zakonom dozvoljava u funkciji očuvanja realne tržišne vrednosti plasiranih kreditnih sredstava. Dopuštenost ugovaranja valutne klauzule se temelji na odredbama člana 34. stav 8. Zakona o deviznom poslovanju i člana 395. Zakona o obligacionim odnosima.
Valutna klauzula nije i ne može biti pravni osnov bogaćenja davaoca kredita na štetu korisnika kredita sticanjem nesrazmerne imovinske koristi u odnosu na realnu tržišnu vrednost isplaćenih kreditnih sredstava u dinarima. Valutna klauzula može uživati sudsku zaštitu samo u slučaju kada se njenom primenom obezbeđuje očuvanje ekvivalentnosti uzajamnih davanja. U slučaju da banke plasirana kreditna sredstva nisu pribavile putem sopstvenog zaduženja u švajcarskim francima na međunarodnom tržištu, valutna klauzula o indeksiranju dinarskog duga korisnika kredita primenom kursa CHF ne može uživati sudsku zaštitu. Njome se narušava ekvivalentnost uzajamnih davanja, što je čini apsolutno ništavom.
Međutim, utvrđena ništavost odredbe ugovora o kreditu o indeksaciji plasiranih dinarskih iznosa kredita primenom kursa švajcarskog franka nema automatskog uticaja na punovažnost preostalih ugovornih odredbi. To znači da ništavost takve klauzule nema za posledicu automatsku ništavost celog ugovora o kreditu.
Ključne reči: ugovor o kreditu, valutna klauzula, ekvivalentnost uzajamnih davanja, sudska zaštita.
UDK: 343.54/.55(497.6)
343.62(497.6)
NASILJE NAD ŽENAMA I DJECOM U PRAKSI SUDOVA U BOSNI I HERCEGOVINI
Dr sc. Muhamed Tulumović, predsjednik Općinskog suda u Tuzli.
Rezime: Nasilje nad ženama i djecom predstavlja ozbiljan društveni problem koji je potrebno što je moguće brže i kvalitetnije rješavati, jer ove vrste nasilja postaju globalni problem koji ostaje u sve većoj mjeri neotkriven zbog toga što se dešava između četiri zida porodičnog doma. Danas se u javnom i naučnom diskursu sve više govori o temi nasilja nad ženama i djecom, što demontira duboko ukorijenjeno mišljenje da se radi o privatnoj porodičnoj stvari, a ne o javnom problemu cjelokupnog društva, protiv kojeg treba kontinuirano raditi, kako u otkrivanju, tako i njegovom preveniranju. U ovom radu autor je istražio u kom obimu su se vodili krivični postupci protiv izvršilaca krivičnog djela nasilja u porodici nad ženama i djecom, odnosno kakva je spolna zastupljenost izvršilaca navedenog krivičnog djela u sudskoj praksi u Bosni i Hercegovini, sa posebnim osvrtom na spolnu strukturu žrtava nasilja. Provedeno istraživanje je pokazalo da je nasilje nad ženama najdominantniji oblik nasilja u porodici koje se pojavljuje u 59% slučajeva, dok je u odnosu na pomenuto, nasilje nad djecom prisutno u relativno manjem obimu i to u 22% predmeta. Kada je riječ o izvršiocima nasilja, istraživanje je pokazalo da dominantno participiraju osobe muškog spola i to u procentu od 88%, dok se osobe ženskog spola kao izvršioci nasilja u porodici javljaju u 7% predmeta. S druge strane, osobe ženskog spola se javljaju dominantno kao žrtve nasilja i to u 74% predmeta, dok se osobe muškog spola kao žrtve nasilja pojavljuju u 26% predmeta. Prezentirani podaci o nasilju nad ženama i djecom ne predstavljaju odraz stvarnog stanja, jer ove vrste nasilja često se ne prijavljuju nadležnim organima i često ostaju neotkrivena.
Ključne riječi: nasilje nad ženama, nasilje nad djecom, spolna struktura izvršilaca i žrtve nasilja u porodici.
UDK: 35.077.2
PRIMENA ZAKONA O ZAŠTITI PRAVA NA SUĐENJE U RAZUMNOM ROKU U UPRAVNOM SPORU
Gordana Bogdanović, sudija Upravnog suda.
Rezime: Zaštita prava na suđenje u razumnom roku je pravni standard ustanovljen članom 6. tačka 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Pravo na pravično suđenje i suđenje u razumnom roku su kategorije koje su ustanovljene i u našem zakonodavstvu još članom 32. Ustava Republike Srbije. Do donošenja posebnog zakona, zaštitu prava na suđenje u razumnom roku građani su mogli da ostvare podnošenjem ustavne žalbe, koja je propisana članom 82. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu.
Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku (u daljem tekstu: Zakon), je usvojen od strane Narodne skupštine Republike Srbije dana 7. 5. 2015. godine, a stupio je na snagu 1. 1. 2016. godine.
Jedan od imperativa u organizaciji i radu Upravnog suda je postupanje u razumnom roku. Od početka primene Zakona, znači od 1. 1. 2016. godine zaključno sa 31. 3. 2019. godine, u Upravnom sudu je primljeno 950 prigovora.
Imajući u vidu da iz godine u godinu broj predmeta u ovoj materiji pokazuje tendenciju porasta, radi postizanja svrhe zakona i efikasnije zaštite građana u upravnom sporu, ali i upravnom postupku, bilo bi dobro izmeniti i dopuniti Zakon o povredi prava na suđenje u razumnom roku i to: – razdvojiti odgovornost za prekoračenje razumnog roka u upravnom postupku od prekoračenja u upravnom sporu, – propisati da se početak razumnog roka u upravnom sporu računa od dana podnošenja tužbe Upravnom sudu, – ustanoviti obrazac za podnošenje prigovora, kako bi se eliminisali troškovi angažovanja punomoćnika, – propisati da svaka stranka snosi svoje troškove. Usvajanje predloženih izmena bi uticalo pre svega na delotvorniju zaštitu prava stranaka, poboljšanje efikasnosti rada upravnih organa i smanjenje troškova suda, a za Upravni sud bi značilo i uspostavljanje jednakosti u odnosu na ostale sudove, koji ne zavise u ovolikoj meri od prethodnih postupaka.
Ključne reči: zaštita prava na suđenje u razumnom roku, prethodna pravna regulativa, postupanje Upravnog suda u razumnom roku.
UDK: 343.343.6
KRIVIČNO DELO NEDOZVOLJEN PRELAZ DRŽAVNE GRANICE I KRIJUMČARENJE LJUDI IZ ČLANA 350. KZ
Zakonodavna rešenja, dileme, sudska praksa
Dragan U. Kalaba, zamenik višeg javnog tužioca u Čačku.
Rezime: Za bolje razumevanje ovog krivičnog dela neophodno je konsultovati prateće propise a to su posebno: Zakon o prelaženju državne granice i kretanju u pograničnom pojasu, Zakon o strancima i Zakon o putnim ispravama.
Upravo biće krivičnog dela o kojem je reč, sa svojim elementima, opredeljuje brojne životne i karakteristične situacije, a sudska praksa u vezi sa ovim krivičnim delom je bogata.
Ključne reči: Krivični zakonik, krivično delo prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi, odnos sa drugim krivičnim delima, krivično procesno pravo.
UDK: 347.43
347.937
PRIGOVOR RADI PREBIJANJA
Prof. dr Gordana Stanković, redovni profesor Pravnog fakulteta u Nišu.
U spomen na prof. Slobodana Perovića
Rezime: Autor u radu analizira prigovor radi prebijanja kao parničnu radnju koja sadrži novi zahtev za presudu, njegovu pravnu prirodu, postupak povodom prigovora i odluke koje donosi sud. Pored toga, autor ukazuje i na razlike koje postoje između kompenzacione izjave, kao materijalnopravne radnje, i kompenzacionog prigovora, kao sredstva materijalnopravne odbrane tuženog od tužbe u parnici s obzirom na to da se u sudskoj praksi često ne razlikuju ove dve parnične radnje i njihova procesna dejstva. S obzirom na dileme koje postoje u postupku izvršenja u pogledu sudske kompenzacije i shodne primene pravila parnične procedure u postupku izvršenja, autor se ukratko osvrće i na te probleme.
Ključne reči: zakonska (građanskopravna) kompenzacija, sudska kompenzacija, kompenzaciona izjava, kompenzacioni prigovor, prigovor radi prebijanja.
UDK: 343.85(497.6)
SAVREMENO KRIVIČNO PRAVO I MOGUĆNOSTI POLITIKE SUZBIJANJA KRIMINALITETA – TRENUTNO STANJE, PERSPEKTIVE I OČEKIVANJA (II deo)
Doc. dr Sadmir Karović, docent za krivičnopravnu naučnu oblast, Pravni fakultet, Univerzitet u Travniku, zaposlen u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu.
Prof. dr Marina M. Simović, sekretar u Ombudsmanu za djecu Republike Srpske i vanredni profesor na Fakultetu pravnih nauka Panevropskog univerziteta „Apeiron“ u Banjoj Luci.
Rezime: U ovom radu autori apostrofiraju preventivno-zaštitnu funkciju savremenog krivičnog prava na planu krivičnopravnog suzbijanja kriminaliteta kao pravnog realiteta i složene društvene pojave koja je vjerni pratilac čovjeka od njegovog nastanka do danas kao i vanpravne oblike suprotstavljanja ovom fenomenu. Reakcija i odgovor čovjeka/društva u odnosu na kriminalitet u različitim periodima ljudske istorije su se mijenjali i prilagođavali realnim društvenim, političkim, ekonomskim, kulturološkim i drugim uslovima i okolnostima koje su uticale i imale presudan značaj na nastanak i ekspanziju različitih pojavnih oblika kriminaliteta. Politika suzbijanja kriminaliteta kao sveukupnost mjera i radnji u borbi protiv kriminaliteta predstavlja odgovor na različite oblike kriminaliteta, uvažavajući posebno specifične oblike organizovanog kriminaliteta kao pošasti savremenog doba. Također, međunarodna komponenta kriminaliteta potvrđuje tezu da ovaj fenomen po svojoj prirodi, organizovanosti, obimu, dinamici, pojavnim oblicima i drugim specifičnostima prevazilazi nacionalne granice i predstavlja globalni/svjetski problem koji zavređuje posebnu pažnju naučno-stručne javnosti. Praktično je i nemoguće promatrati vladavinu prava bez efikasne i energične institucionalne i vaninstitucionalne (društvene) borbe protiv svih oblika kriminaliteta kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom nivou. Reformski procesi savremenog krivičnog prava (materijalnog i procesnog) prije svega usmjereni su na efikasnost krivičnog postupka kao i efikasnu i energičnu borbu protiv svih oblika kriminaliteta.
Ključne riječi: suzbijanje kriminaliteta, krivično djelo, krivično pravo.
UDK: 347.447.6
KAPARA U NAŠEM PRAVNOM SISTEMU
Mr Zoran Čukić, advokat iz Beograda.
Rezime: Kapara bi se mogla definisati kao suma novca ili neka druga vrednost koju jedna strana daje drugoj kao znak da je ugovor zaključen i kao sigurnost da će se izvršiti obaveze iz ugovora.
Druga je funkcija kapare u tome što ona služi kao sigurnost da će se ugovorne obaveze ispuniti. Ako se ugovor ispuni, tada se kapara, ukoliko je istovremena s ugovornom činidbom, uračunava u činidbu.
Kapara se mora vratiti ako stranke sporazumno raskinu ugovor, zatim ako do ispunjenja ugovora nije došlo usled uzroka za koji nijedna stranka ne odgovara (npr. usled više sile) ili u slučaju ako su obe stranke krive za neizvršenje ugovora.
Drugačija je situacija ako je samo jedna strana kriva za neizvršenje ugovora. Tu treba razlikovati da li je za neizvršenje ugovora kriva ona strana koja je dala kaparu, ili ona strana koja je kaparu primila.
Ključne reči: kapara, ispunjenje ugovora, neizvršenje ugovora.
UDK: 35.077.2
POVRAĆAJ STVARI I NAKNADA ŠTETE U UPRAVNOM SPORU1)
Dr Vesna Bilbija, viši savetnik, Upravni sud Republike Srbije.
Rezime: Upravni spor se može pokrenuti protiv upravnog akta koji je donet u drugom stepenu, a može se pokrenuti i protiv prvostepenog upravnog akta protiv koga nije dozvoljena žalba u upravnom postupku. Upravni spor može da se pokrene i kada nadležni organ o zahtevu, odnosno žalbi stranke nije doneo upravni akt, u kom slučaju govorimo o ćutanju uprave.
Odredbom člana 16. Zakona o upravnim sporovima propisano je da se u upravnom sporu može tražiti i povraćaj oduzetih stvari i naknada štete koja je tužiocu naneta izvršenjem akta koji se osporava. Povraćaj oduzetih stvari i naknada štete, koji se mogu ostvarivati u upravnom sporu, ima niz specifičnosti. Prvo, povraćaj oduzetih stvari i naknada štete u upravnom sporu može se tražiti samo uz poništaj upravnog akta. Ako tužba takav zahtev ne sadrži, već samo zahtev za povraćaj stvari ili naknadu štete, Upravni sud će se oglasiti stvarno nenadležnim i spise ustupiti stvarno nadležnom parničnom sudu.
Pored toga, presudom kojom se osporeni upravni akt poništava, odnosno oglašava ništavim, sud može odlučiti i o zahtevu tužioca za povraćaj stvari, odnosno za naknadu štete, ako utvrđeno činjenično stanje pruža pouzdan osnov za to. U protivnom će uputiti tužioca da svoj zahtev ostvaruje u parničnom postupku.
Ključne reči: upravni spor, povraćaj oduzetih stvari, naknada štete, tužbeni zahtev, poništaj.
UDK: 347.94:331.109(497.11)
TERET DOKAZIVANJA U RADNOM SPORU
Borivoje Gajić, sudija Apelacionog suda u Novom Sadu.
„Ko negira ne treba da dokazuje“
Rezime: Dokazivanje je procesna delatnost suda i stranaka u parničnom postupku uz učešće eventualno drugih učesnika u sporu (umešača), radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, kako bi se obezbedio pravilan osnov za sudsku odluku. Pravilna primena materijalnog prava na osnovu koga sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o osnovanosti tužbenog zahteva direktno je uslovljena pravilnim i potpunim utvrđenjem činjeničnog stanja u sporu. Da bi se utvrdilo pravilno i potpuno činjenično stanje sud prvenstveno mora pravilno primeniti procesna pravila o dokazivanju odlučnih činjenica. Dokazivanje je prvenstveno procesna aktivnost suda ali i parničnih stranaka usmerena na izvođenje dokaza radi utvrđenja istinitosti činjeničnih tvrdnji stranaka. Cilj dokazivanja je izvođenje logičkog zaključka o osnovanosti tužbenog zahteva. Predmet dokazivanja su određene tvrdnje parničnih stranaka o postojanju ili nepostojanju pravno relevantnih činjenica za donošenje odluke koje su s obzirom na prirodu spora odlučne za pravilnu primenu materijalnog prava. Dužnost je stranke u parnici da iznese činjenice na kojima zasniva svoj zahtev i predloži dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi, tako da svaka stranka mora imati aktivnu ulogu u toku trajanja postupka, jer se samo na osnovu sprovedenog raspravljanja o spornim činjenicama i na osnovu dokaza koje sud izvede mogu utvrditi odlučne činjenice za odluku o tužbenom zahtevu. Radni spor ima svoje karakteristike, kako u odnosu na specifičan položaj stranaka u sporu (zaposlenog u odnosu na poslodavca), tako i u odnosu na predmet spora (ocene zakonitosti odluke poslodavca). Predmet spora u radnom sporu u užem smislu, čiji je predmet ocena zakonitosti odluke poslodavca kojom je odlučeno o pravu, obavezi i odgovornosti zaposlenog određuje i sam redosled dokazivanja kao i odlučne činjenice koje sud treba utvrditi po službenoj dužnosti. Materijalnopravni odnos stranaka tužioca kao zaposlenog i tuženog kao njegovog poslodavca zbog specifičnog podređenog položaja zaposlenog i položaja subordinacije, pravila o teretu dokazivanja u odnosu na opštu parnicu drugačije raspodeljuje o čemu se u sudskoj praksi često ne vodi računa i dolazi do povrede istih pravila. Ovaj članak je pokušaj da se na neke dileme ukaže i utvrde neka pravila po kojim se utvrđuju odlučne činjenice u radnom sporu čiji je predmet ocena zakonitosti odluke poslodavca.(1)
Ključne reči: parnični postupak, radni spor, teret dokazivanja, raspravno načelo, načelo materijalne istine, dokazivanje, ocena dokaza, donošenje odluke.
UDK: 347.952:331.109
RESTITUCIJA VRAĆANJEM ZAPOSLENOG NA RADNO MESTO
Borivoje Živković, sudija Apelacionog suda u Beogradu u penziji.
Rezime: Nezakoniti prestanak radnog odnosa ima za posledicu naturalnu i novčanu restituciju. Njihove vrste su različite zavisno od ex lege propisanih pretpostavki dispozicije za svaki njen oblik. Jedan od njenih oblika je i vraćanje zaposlenog na rad u značenju uključivanja u radno funkcionalnu vezu. To znači i povratak na ugovoreno radno mesto. Na taj način se aktivira radni odnos koji je nezakonito prekinut kao i prava i obaveze čiji sadržaj je određen ugovorom o radu i njegovim aneksima čije je dejstvo contra legem bilo privremeno eliminisano iz pravnog saobraćaja jer je sa tim atributom kvalifikovano rešenje o raskidu radno fukcionalne veze. Zaposleni u radnom sporu može da zahteva u tom slučaju i vraćanje na ugovoreno radno mesto jer je to ugovorena obaveza poslodavca. Podrazumeva se da je to učinio na vreme. Od toga postoji izuzetak kada nastane sukob ugovorenog sa stvarnim, ali to samo oslobađa poslodavca da zaposlenog vrati na ugovoreno radno mesto. Međutim, on i tada ima dužnost da mu ponudi izmenu ugovorenih uslova rada pod uslovima i u ex lege dozvoljenoj proceduri. To može biti primarno premeštaj a sekundarno višak što zavisi od ostvarenih pretpostavki dispozicije za njihovu primenu.
Ključne reči: nezakoniti prestanak radnog odnosa, vraćanje na rad, naturalna restitucija, izuzeci, radno mesto, mesto rada.